Thursday, April 29, 2010

Ketrin Nevil, Magicni krug

Zmija:
Zmija nikada ne umire.
Jednog dana ces me videti kako izlazim iz ove
prelepe koze,
nova zmija sa jos lepsom kozom. To je radjanje.

Eva:
Vec sam to videla. Predivno je.

Zmija:
Ako to mogu, postoji li nesto sto ne mogu? Kazem ti da sam veoma
suptilna.
Kada ti i Adam razgovarate, cujemo kako pitate "Zasto?"
Uvek "Zasto?"
Ugledate nesto i pitate "Zasto?" A ja sanjam stvari
koje nikada nisu bile, i pitam "Zato ne?"

Dzordz Bernard So, Povratak u Metuzalem


(Kada je Promotej ukrao vatru od bogova, u znak odmazde) Zevs je nalozio cuvenom zanatliji Hefestu da napravi dar: da pomesa zamlju i vodu i oblikuje prelepu devojku nalik na besmrtnu boginju...zatim je Zevs nalozio Hermesu da je nauci svim mogucim besramnim trikovima i prevarama... Hermes je ovoj zeni dao ime "Pandora" ona koja daje sve poklone.

Epimetej je zaboravio da ga je brat Prometej upozorio da nikada ne primi dar koji mu bude poslao Zevs sa Olimpa, da ga vrati kako ne bi doneo zlo covecanstvu. Epimetej je primio dar. Tek kasnije kada je to zlo postalo njegovo vlasnistvo, shvatio je sta je ucinio.

Hesiod, Radovi i Dani

Jednog dana svet ce skoncati u vatri,
Neki kazu u ledu.
Ako cu suditi po zelji koju iskusih
Na strani sam onih koji za vatru su.
Ali ako treba da nestanem dvaput,
Mislim da dovoljno mrznju poznajem
Te kazem da je za unistenje i led
Isto tako dobar
I da ce posluziti svrsi.

Robert Frost, Vatra i led



Ketrin Nevil, Magicni krug

Tuesday, April 27, 2010

Jastreb

                                             Your time has come by_ValentinaKallias


Jastreb


Bio jedan jastreb, koji mi je kljuvao noge. Cipele i čarape je već raskidao, i sad je već kljuvao i sama stopala. Neprestano je udarao, zatim bi me nemirno obleteo nekoliko puta, i onda bi nastavio svoj posao. Naiđe neki gospodin, stade neko vreme posmatrati, pa tad zapita zašto trpim jastreba. "Pa bespomoćan sam", rekoh, "došao je i počeo da kljuje, i ja sam, naravno, hteo da ga oteram, čak sam pokušao da ga zadavim, ali takva ptica raspolaže ogromnom snagom, pa mi je već htela nasrnuti na lice, i ja sam onda radije žrtvovao stopala. Sad su već gotovo raskomadana." "Ama zašto dopuštate da vas toliko muči", reče gospodin; "jedan metak, i jastreb je gotov." "Zaista?" upitah; "i hoćete li vi da se pobrinete oko toga?" "Rado", reče gospodin, "moram samo otići do kuće i doneti pušku. Možete li pričekati još pola sata?" "Ne znam", odgovorih, i za trenutak se ukočih od bola, a onda rekoh: "Molim vas, pokušajte, za svaki slučaj." "Dobro", odvrati gospodin, "pohitaću". Jastreb je mirno slušao naš razgovor i okretao pogled čas ka meni čas ka gospodinu. Sad sam video da je sve razumeo: uzleteo je, sav se zavalio da dobije dovoljno zamaha, pa je onda, poput bacača koplja, zario kljun kroz moja usta duboko u mene. Rušeći se na zemlju, s olakšanjem sam osećao kako se on, ne mogući više da se spase, davi u mojoj krvi što je ispunjavala sve bezdane i prelivala se preko svih obala.


Franc Kafka

Monday, April 19, 2010

Rajmond Karver, Jasenovi




Jasenovi

Zamisli mladog coveka, samog, bez ikoga.
Par kisnih kapi na staklu je trenutak
kad pocinje da piskara.
Ziveo je u podrumu gde su mu misevi pravili drustvo.
Voleo sam njegovu srcanost.

Par vrata dalje neko je
pustao Segovijine ploce citav dan.
Nikad ne napusta sobu, i niko ga ne krivi zbog toga.
Tokom noci je mogao cuti 
mladicevu pisacu masinu, i osecao bi sigurnost.

Knjizevnost i muzika.
Svako sanja spanskog konjanika i dvorista.
Svecanu povorku. Ceremoniju, i
sjaj.

Jasenovo drvo. 
Dani kise i poplava.
Lisce konacno utuceno u tlo.
U mom srcu, komad zemlje
osvetljen olujom.



Pesma koju nisam napisao

Evo pesme koju sam zeleo da napisem 
ranije, ali nisam
jer cuh kako se meskoljis.
Mislio sam ponovo na ono jutro u Cirihu.
Kako se probudismo pre suncevog izlaska.
Dezorjentisani za trenutak. Ali izadjosmo
na balkon  koji gleda dole na reku, i stari deo grada.
I jednostavno stajasmo, bez reci.
Nagi. Posmatrajuci radjanje dana.
Tako smo ushiceni i srecni. Kao da smo stavljeni
tamo u taj cas.

Rajmond Karver

S engleskog preveo Ivica Petrovic, Qvorum -
casopis za knjizevnost

Friday, April 16, 2010

Tri citata o uspehu

Uspeh je sposobnost da se ide od poraza do poraza ne gubeci enruzijazam.
                                                                                                                                Ser Vinston Cercil


Dogadja se samo onou sta zaista verujete: verovanje cini da se nesto dogodi.
                                                                                                                                  Frenk Lojd Rajt

Nasa najveca slabost je odustajanje. Siguran nacin da se uspe jeste pokusati jos jednom.
                                                                                                                                  Tomas A. Edison 



                                                       A_strange_modern_dream_Right_by_2jL

Thursday, April 15, 2010

Vilijam Foknerm, Dok lezah na samrti

 U tudjoj sobi morate u sebi stvoriti prazninu da biste zaspali. A pre nego sto ste stvorili u sebi prazninu za san, sta ste vi. A kad stvorite u sebi prazninu za san, vi niste. A kad ste ispunjeni snom, vas nikad nije bilo. Ja ne znam sta sam ja. Ne znam da li ja jesem ili nisam.







Dok lezah na samrti, Vilijam Fokner

Monday, April 12, 2010

Ricard Zimler, Tragom Ponoci

S neopisivom neznoscu i osecajnoscu odsvirala je drugi stav Betovenove sonate Appassionata, kao da od nota pravi nov i nezan oblik zivota- etericno bice sazdano od muzike. Sedoh kraj nje da bih joj okretao strane. Kada je zavrsila bio sam toliko opcinjen da sam joj rekao da je genijalna. Ona se na to nasmeja. " Divan si Dzone ali si me zamenio sa gospodinom Betovenom."
" Ne, mama nisi u pravu. Njegov genije je kroz tebe dopro do mene, tako da nema razlike."

Svi veliki kopozitori nam svojim akordima i melodijama, pa cak i pauzama izmedju tonova kazuju da je zivot dug, ali ni priblizno koliko nam izprva izgleda. A bice i mnogo teze nego sto smo zamislili, pa zato, dok smo ovde, koliko god mozemo moramo stvoriti lepote i pomoci svima koje volimo da ucine isto. Moramo slusati jedni druge kao sto bismo slusali i njihovu muziku. To je veoma, veoma bitno. A moramo imati i hrabrosti da se borimo protiv svega sto bi dovelo pod sumlju nasu lepotu ili joj naskodilo na bilo koji drugi nacin. Svi istinski veliki kompozitori nas pripremaju da zivimo ispravno dajuci nam podsticaj da zivimo najbolje sto mozemo, cak i ako smo nacinili neoprostive greske- poput Ponoci i mene, ili tvog oca.

                                                         Treasure_by_Sugarock99


 Ricard Zimler, Tragom Ponoci

Tuesday, April 6, 2010

Ricard Zimler, Tragom Ponoci

Ponekad pomislim da se nada po svojoj prirodi ne moze potpuno odvojiti od nas, postoji kao etar koji nas prozme u trenutku radjanja. Nedavno sam dosao do malo verovatnog zakljucka da nam priroda daruje ruke i noge, oci i usi kako bismo poput vernih slugu mogli da radimo za taj beskonacan oblik nade, koju kada mozemo, poput osetljive alhemije pretvoriti u opipljivu stvarnost dajuci joj oblicje i dejstvo.



Dok sam u starom krevetu svojih roditelja lezao sa zenom i novorodjenim detetom, prvi put sam shvatio kako zelim da se stopim sa njima. Kako sam zakljucio, ovo je jedna od velikih tajni naseg straha od smrti, jer ako umiranje znaci stapanje sa voljenim, na primer, sa jednom od kceri, to mi ne bi ni najmanje smetalo. Ipak to sto prestajemo da postojimo na ovaj nacin bez ovog sjedinjavanja sa dragim bicem za koga nas veze ljubav, uvek mi je delovalo uzasno nepravedno.

...tajne nisu kao smrtnici - one mogu biti opasne i posle dvadeset, pedeset cak i sto godina.

Ponoc mi je jednom pricao da je pun mesec zenskog roda. Kad ga noc presece i postane polu mesec, onda je muskog. Tad se naziva nui ma ze, sto znaci " mali novi mesec". Muskog roda su i gusti oblaci koji nam se obracaju gromovima i na zemlju bacaju grad i munje. Nezni sivi oblaci, koji hrane zemlju razdraganim kisama, zenskog su roda.

Ricard Zimler, Tragom Ponoci

Monday, April 5, 2010

Dzordz Orvel, Zivotinjska farma



Medjutim, zivelo se tesko. Zima je bila ostra kao i prosla, a hrane je bilo jos manje. Ponovo su, osim psima i svinjama, svima smanjeni obroci. Suvise kruto pridrzavanje jednakosti u obrocima, objasnijo je Skviler, suprotno je principima animalizma. Bez vecih teskoca protumacio je ostalim zivotinjama da ne postoji nestasica hrane, ma sta se nekima pricinjavalo. Trenutno, to je izvesno, nasli su za potrebno da obroke prilagode situaciji (Skliver je uvek govorio o "prilagodjavanju" a nikada o "smanjivanju"), ali u poredjenju sa Dzonsonovim vremenom napredak je ogroman. Brzo citajuci brojke, krestavim glasom, podacima im je dokazivao da sada imaju vise zobi, vise sena, vise repe nego u Dzonsovo vreme; da manje rade, da je voda koju piju bolja, da zive duze, da prezivljava veci broj mladuncadi, da u njihovim stajama ima vise slame i da manje pate od buva. Zivotinje su verovale svakoj reci. Istini za volju, Dzons i sve ono sto je predstavljao, skoro im je iscezlo iz secanja. Znale su da je sadasnji zivot mukotrpan i oskudan, da su cesto gladne, da im je hladno i da rade kad god ne spavaju. Ali, nema sumlje da je pre bilo gore. Bile su srecne sto u to veruju. Pored toga , nekada su bile  robovi sada su slobodne; i Skviler nije propustio da istakne da je to bitna razlika.

Dzordz Orvel, Zivotinjska farma