tag:blogger.com,1999:blog-63775975534013224012024-03-05T18:30:22.226+01:00Beleske Knjiskog MoljcaCitati, odlomci i jos po nesto.....Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.comBlogger120125tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-5459799654637467522011-05-01T09:13:00.000+02:002011-05-01T09:13:30.752+02:00Ernesto Sabato, O junacima i grobovima<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">Juce je preminuo <a href="http://beleskeknjiskogmoljca.blogspot.com/2009/09/naucnik-pisac.html">Ernesto Sabato</a>.<br />
R.I.P.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4V36C8mdaF7uFtJDn_dIW9XjxsAVb0T2rLbdz3uCmS5DRipRqLoiHlXmYYpHjyN-Z7tTvqUIyBd5DKKxC4un-dOz9bcYWJeKketTRnoz9URP77NhVF_meGarhdA1BWzZY2vNV-_ZTd-JR/s1600/Ernesto-S%25C3%25A1bato-por-Alvarez-blog.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj4V36C8mdaF7uFtJDn_dIW9XjxsAVb0T2rLbdz3uCmS5DRipRqLoiHlXmYYpHjyN-Z7tTvqUIyBd5DKKxC4un-dOz9bcYWJeKketTRnoz9URP77NhVF_meGarhdA1BWzZY2vNV-_ZTd-JR/s400/Ernesto-S%25C3%25A1bato-por-Alvarez-blog.jpg" width="288" /></a></div><br />
<br />
S` obzirom na ustrojstvo sveta, gajimo nadu u dogadjaje koji bi nam, ukoliko se dese, doneli samo razocarenje i gorcinu.Stoga se pesimisti regrutuju iz redova onih koji su nekada gajili nade, jer da bi covek imao mracno vidjenje sveta, morao je u taj svet i njegove mogucnosti verovati, jos cudnije i paradoksalnije je sto pesimisti nakon razocarenja , nisu stalno i sistematski liseni nade, nego se u izvesnom smislu, cini da su spremni da u svakom trenutku obnove svoja nadanja mada to skrivaju pod crnim plastom preispoljenih mrguda, jer osecaju neku vrstu metafizickog stida; kao da je pesimizmu da bi vazda bio jak i istrajan , povremeno potreban podsticaju u vidu novog i surovog razocarenja.<br />
<br />
<br />
Svet ne spasavaju ideje, intelekt ni razum, nego nesto sasvim drugo: one nerazumne covekove nade, njegovo upinjanje da prezivi, njegova zelja da dise dokle god moze, njegovo malo, tvrdoglavo i smesno junastvo spram zle kobi. Ako je strepnja iskustvena spoznaja Nistavila, nesto kao ontoloski dokaz Nistavila, zar nade ne bi mogle da budu dokaz skrivenog smisla postojanja, nesto za sta se vredi boriti? A posto je nada jaca od strepnje (jer je uvek pobedjuje, inace bismo svi dizali ruke na sebe), zar taj skriveni smisao ne bi mogao da bude istinskiji od famoznog nistavila.</div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-25864927283757419192011-04-05T11:30:00.001+02:002011-04-05T11:51:44.245+02:00Karlos Ruis Safon, Senka vetra<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidgGqbiy41AIIUAc79-KQiY4_NoZIrNoMnM2Hk6h_SEHvEttfETMeXMytu2AEv7yYFWAqf_qek8LposF-cUZZnLcU3-nH3hDKLe1WLG5tK67ZxXsj7BPpHH1-Bf6tb_g17WKYP9r_KhJ4R/s1600/tea__books__autumn__by_katharinamarie.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidgGqbiy41AIIUAc79-KQiY4_NoZIrNoMnM2Hk6h_SEHvEttfETMeXMytu2AEv7yYFWAqf_qek8LposF-cUZZnLcU3-nH3hDKLe1WLG5tK67ZxXsj7BPpHH1-Bf6tb_g17WKYP9r_KhJ4R/s400/tea__books__autumn__by_katharinamarie.jpg" width="301" /></a></div><div style="text-align: center;">tea__books__autumn__by_katharinamarie</div><div style="text-align: center;"><br />
</div>Ubila ga je odanost ljudima koji su ga, kada je na njih dosao red izdali. Nikada se nemoj uzdati ni u koga, Danijele, posebno ne u ljude kojima se divis. Oni su ti koji ce ti zadati najgore udarce.<br />
<br />
- Je li istina da nisi procitao ni jednu od ovih knjiga?<br />
- Knjige su dosadne.<br />
- Knjige su ogledala: u njima vidis samo ono sto vec nosis u sebi. - odgovori Hulijan<br />
<br />
Bea kaze da umetnost citanja odumire veoma polako, da je to intimni ritual, da je knjiga ogledalo i da u njoj mozemo da pronadjemo ono sto vec nosimo u sei, da u citanje unosimo mozak i dusu , a da su ta dobra svakim danom sve redja. <br />
<br />
...godine su prosle u miru. Sto je pranije vreme brze prolazi. Zivot bez smisla prolaze kao vozovi koji ne staju na tvojoj stanici.<br />
<br />
<br />
</div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com9tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-40272763431441494002011-03-17T21:04:00.000+01:002011-03-17T21:04:53.534+01:00Justejn Gorder, Devojka s pomorandzama<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIQ-GVySyAvVDVEKTNhcQFy3yoe3PjDEcjCkINh2boKGz612Q-klI2biBmOmGNubD_UtEqf6ZsIkahjbTdQCyyom2gwLw9coecNbTTRHCQXlw1xbXRTDIRV27STuocVAs4MnsmoUxIhw_L/s1600/cfe97d02e328e67d0b4768e54052a307-d369uf4.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIQ-GVySyAvVDVEKTNhcQFy3yoe3PjDEcjCkINh2boKGz612Q-klI2biBmOmGNubD_UtEqf6ZsIkahjbTdQCyyom2gwLw9coecNbTTRHCQXlw1xbXRTDIRV27STuocVAs4MnsmoUxIhw_L/s400/cfe97d02e328e67d0b4768e54052a307-d369uf4.png" width="400" /></a></div><br />
<br />
Stari ljudi cesto misle da imaju vidse vremena nego mala deca koja pred sobom imaju citav zivot.<br />
<br />
Slicnost izmedju novinara i reditelja je sto su jednako radoznali. A slicnost izmedju politicara i dece je da ih stalno sacekuju sa osetljivim pitanjima na koja nije bas uvek lako odgovoriti.<br />
<br />
Kad bi sve sto se desilo u istoriji Vasione bilo postavljeno u vremensku semu jednog jedinog dana, Zemlja bi nastala tek kasno popodne. Dinosaurusi bi nastali nekoliko minuta pred ponoc. A ljudi bi postojali samo dve poslednje sekunde.<br />
<br />
Pokusaj da se razume kosmos moze se mozda uporediti sa uklapanjem svih delova slagalice. Iako je, mozda, podjenako rec o menatlnoj, ili duhovnoj zagonetki, i moze se desiti da odgovor lezi u nama. Jer mi smo ovde. Mi smo ovaj svet. Mozda nase stvaranje jos nije zavrseno. Fizicki razvoj ceoveka, je normalno morao predhoditi psihickom. I mozda su fizicka svojstva ove Vaseljene samo spoljasnost, materijal neophodan za sveobuhvatnu kosmicku samospoznaju.</div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-77397393129434944742011-03-06T17:19:00.000+01:002011-03-06T17:19:45.728+01:00Tri citata o prijateljstvu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6xfibx-SWvkyohYl1KGMnWx7rvMfmGz5eGQV6OGvqdXoUV15soLnvGek8OVtf4sCR45iPcxKpEBSF2x9oEacMvub9FxBY_LIau_8S6hY0dGjjUZaxcFmPO3-7ZP3cAfN_j-PetfRi_Gc0/s1600/Friends_by_lieveheersbeestje.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6xfibx-SWvkyohYl1KGMnWx7rvMfmGz5eGQV6OGvqdXoUV15soLnvGek8OVtf4sCR45iPcxKpEBSF2x9oEacMvub9FxBY_LIau_8S6hY0dGjjUZaxcFmPO3-7ZP3cAfN_j-PetfRi_Gc0/s400/Friends_by_lieveheersbeestje.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: center;">Friends_by_lieveheersbeestje</div><br />
Mislilac sedne da pise, i sve predhodne godine razmisljsnjs ne donesu mu jednu jedinu valjanu misao ili srecno odabran izraz; ali, ako mora da pise pismo prijatelju - rojevi tananih misli pristizu sa svih strana, zaodenuti u birane reci.<br />
<div style="text-align: right;"> Ralph Waldo Emerson</div><div style="text-align: right;"><br />
</div><div style="text-align: left;">Svi smo mi jednom susreli neciji pogled i osetili prepoznavanje koje je moglo biti zacetak prijateljstva. Al, svetlo se promenilo, voz je krenuo, gomila nas je razdvojila...i nikada necemo saznati sta se moglo zaista dogoditi.</div><div style="text-align: right;">Pam Brown</div><div style="text-align: right;"><br />
</div><div style="text-align: left;">Kakva korist od onog kome smete da se obratite samo biranim recima?</div><div style="text-align: right;">Elizabeth Bibesco</div><div style="text-align: right;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6D_RBwo9WtmDUrmj16R5P4ngapMC2bDmwRx_ibvzf8Wjt-TF-dbaSbp3bpz0cenBH9nXMFvo7PVbwr8dvrLqgYEkHEe32oD7OugHy45XEVAGz2096rLIy0bUuNoo7gHMqLtuTQYvY3vHu/s1600/friends_by_Mejjad.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6D_RBwo9WtmDUrmj16R5P4ngapMC2bDmwRx_ibvzf8Wjt-TF-dbaSbp3bpz0cenBH9nXMFvo7PVbwr8dvrLqgYEkHEe32oD7OugHy45XEVAGz2096rLIy0bUuNoo7gHMqLtuTQYvY3vHu/s640/friends_by_Mejjad.jpg" width="448" /> </a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">friends_by_Mejjad</div><div style="text-align: right;"><br />
</div></div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-313183901830616512011-01-28T16:21:00.001+01:002011-05-01T08:52:26.018+02:00Sigmund Frojd pismo upuceno Lu Andreas-Salome<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: right;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0izP80eksWd5IPKdAkHSOsE25Xq0-D1RhfBJ_Yzy9NDzDuPWBEMxUI8O7e_C_gRJpiXzbneM300Ysgi3cJZGOvP4dppybEnhiAtORyuZYhafnVhPkAobpqNhCEKOgOIBICq2WkvYndQ0v/s1600/Midnight_train_by_oriontrail.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0izP80eksWd5IPKdAkHSOsE25Xq0-D1RhfBJ_Yzy9NDzDuPWBEMxUI8O7e_C_gRJpiXzbneM300Ysgi3cJZGOvP4dppybEnhiAtORyuZYhafnVhPkAobpqNhCEKOgOIBICq2WkvYndQ0v/s400/Midnight_train_by_oriontrail.jpg" width="266" /></a></div><div style="text-align: center;">Midnight_train_by_oriontrail</div><br />
Bec, IX, Bergase 19</div><div style="text-align: right;">6.01.1935</div><div style="text-align: right;"><br />
</div><div style="text-align: left;">Moja draga Lu,</div><div style="text-align: left;"><br />
</div><div style="text-align: left;">...Danas mogu da dopunim ono sto vec znate o mom poslednjem eseju. Potekao je iz zelje da saznam sta je, u principu, bilo presudno za stvaranje jevrejskog kararktera i dosao sam do zakljucka da je Jevrejin delo coveka, Mojsija. Ko je bio taj Mojsije i sta je on ucinio? Na to pitanje odgovorio sam nekom vrstom istorijskog romana. Mojsije nije bio Jevrejin, vec ugledni Egipcanin, visoki ciniovnik, svestenik, mozda princ kraljevske dinastije, vatreni pobornik monoteisticke vere vere koju je faraon Amenhotep IV, 1350. godine pre nove ere, proglasio zvanicnom religijom. Kada se faronovom smrcu ta nova religija srusila i osamnaesta dinastija ugasila, preterano ambiciozni Mojsije izgubio je svaku nadu i odlucio da napusti svoj rodni kraj i nadje novi narod koji ce obrazovati u dudhu velicanstvene religije svog gospodara; pristao je cak i na to da se nastani u nekom semitskom plemenu koje je doslo na te prostore u isto vreme kad i Hiksi, postao je njihov vodja , pomogao im da se oslobode ropstva, podario im religiju, verovanje u spiritualizovanog Atona, i uveo, kao znak vernosti i nacin raspoznavanja, obrezivanje koje su Egipcani praktikovali, a koje ce se i kod njih ustaliti. Ono cime su se kasnije Jevreji hvalili, da je bog Jahve uzeo bas njih za izabrani narod i izbavio ih iz Egipta, bilo je tacno, ali za Mojsija. Time sto ih je izabrao i dao im novu relihiju, stvorio je Jevrejina. </div><div style="text-align: left;"></div><div style="text-align: left;">Taj Jevrejin je, kao nekada Egipcanin, podjednako tesko prihvatio verovanja i zahteve Atonove religije. Jedan uceni hriscanin,. <i>Selin</i>, tvrdio je, ne bez osnova, da je Mojsije ubijen nekoliko decenija kasnije u nekom narodnom ustanku i da je njegova religija odbacena. Skoro je sigurno da je to pleme po povratku iz Egipta bilo primorano da se ujedini sa drugim, slicnim plemenima koja su zivela u Midiji (izmedju Palestine i zapadne obale Arabijskog polu ostrva) i koja su tu prihvatila obozavanje jednog boga tipa Vulkana koji boravi na Sinajskoj gori. Taj primitivni bog Jahve postao je nacionalni bog jevrejskog naroda. Ali Mojsijeva religija nije bila potpuno ugasena, ostalo je nejasno secanje na nju i njenog stvaraoca; tokom vekova, slika Mojsijevog boga stopila se sa Jehveom, i tom novom bogu pripisivano je oslobadjanje naroda iz Egipta, a Mojsije je positovecen s Jehveovim svestenicima u Midiji koji su doneli ucenje o <i>tom bogu</i> i Izrael. U stvarnosti Mojsije nikada nije cuo za Jehvea, Jevreji nikada nisu presli Crveno more i nikada nisu isli na Sinajsku goru. Jehve je skupo platio nametanja Mojsijevom bogu. Stariji bog je uvek bio prisutan u pozadini; za sest do osam vekova, Jehve je postao slika i prilika Mojsijevog boga. Na kraju je Mojsijeva religija ipak uspela da se nametne u obliku poluugusene tradicije. Ovo je tipican proces stvaranja jedne religije koja nije nista drugo do ponavljanje neke druge, jos primitivnije. Religije duguju svoju opsesivnu moc <i>vracanju potisnutog, </i>to su reminiscencije nestalih arhaicnih, izuzetno efektivnih procesa u istoriji covecanstva. Vec sam to rekao u <i>Totemu i tabuu</i>, a sada to sazimam u jednoj recenici: ono sto religiju cini jakom nije njena <i>stvarna,</i> nego upravo njena <i>istoriska</i> istinitost. <br />
E pa, vidite, Lu, tu recenicu koja me potpuno odusevila nemoguce je danas izreci u Austriji a da vlada, vecinom sastavljena od katolika, javno ne osudi psihoanalizu. A jos nas jedino taj katolicizam brani od nacizma. Osim toga, istoriski osnovi price o Mojsjiju nisu dovoljno cvrsti da budu baza mojoj nepogresivoj intuiciji. Stoga cutim. Dovoljno mi je da sam verujem da je to resenje problema koji m je progonio citavog zivota.<br />
Izvinite sto Vas opterecujem time.<br />
<br />
<div style="text-align: right;">Vas Frojd</div></div></div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-66979397045498265052011-01-18T22:14:00.000+01:002011-01-18T22:14:10.282+01:00Rainer Maria Rilke<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnfw1StKpLqWFfVaa6gAGMlY3VW_ToppBQOe_EmzXyzDtqoqthCmp5E3Fj4L717qq803UaJ-5GpcfyDZ55HAj56FL9zshJzUez1nkmUKc6E2uYMs9jCgG851EdMMMhIb9MG_HSuSp9cOHe/s1600/The_Wind_by_babyinblue.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnfw1StKpLqWFfVaa6gAGMlY3VW_ToppBQOe_EmzXyzDtqoqthCmp5E3Fj4L717qq803UaJ-5GpcfyDZ55HAj56FL9zshJzUez1nkmUKc6E2uYMs9jCgG851EdMMMhIb9MG_HSuSp9cOHe/s320/The_Wind_by_babyinblue.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: center;">The_Wind_by_babyinblue</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><span class="mediumtxt">Isunjao sam se iz tvoga stana<br />
I dok hodam kisnim ulicama cini mi se<br />
Da svaki prolaznik koga sretnem<br />
U mom blistavom pogledu vidi<br />
Moju presrecnu, spasenu dusu.<br />
<br />
Posto-poto hocu da usput<br />
Sakrijem od sveta svoju radost;<br />
Odnosim je zurno kuci<br />
I zatvaram u dubinu noci<br />
Kao zlatni kovceg.<br />
<br />
A onda iznosim na svetlost dana<br />
Komad po komad skrivenog blaga<br />
I ne znam kud pre da gledam;<br />
Jer je svaki kutak moje sobe<br />
Pretrpan zlatom.<br />
<br />
To je bezgranicno bogatstvo<br />
Kakvo noc nikada nije videla<br />
Niti rosa okupala;<br />
Vise ga ima nego sto je ikada<br />
Ijedna mlada dobila ljubavi.<br />
<br />
To su bogate dijademe<br />
Sa zvezdama mesto dragog kamenja.<br />
Niko to ne zna. Ja sam, o draga moja, <br />
Kao kralj medju tim bogatstvom<br />
I znam ko je moja kraljica.</span></div><br />
<b>Rainer Maria Rilke, </b><br />
<i>Rilikeovo pismo upuceno Lu Andreas-Salome Minhen juni 1897</i>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-26027729208925059032011-01-13T23:34:00.000+01:002011-01-13T23:34:21.197+01:00Fransoaz Ziru, Lu; prica o slobodnoj zeni<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7HQJdeLQiRj3a4M9jVKzKe3v6pJUc1JJEqYEvmOFySno49Vbgx820pKYDgjItWISF0CSCCjXrfO-1dGeNv78mZ6cIPQKHcNZxGCjAmeYlWmsj54EePbDv8sUQ640HimUlw2cJa4jqf3oQ/s1600/lu.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="285" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7HQJdeLQiRj3a4M9jVKzKe3v6pJUc1JJEqYEvmOFySno49Vbgx820pKYDgjItWISF0CSCCjXrfO-1dGeNv78mZ6cIPQKHcNZxGCjAmeYlWmsj54EePbDv8sUQ640HimUlw2cJa4jqf3oQ/s400/lu.jpg" width="400" /></a></div><br />
<br />
Cini mi se da bi se danas moglo reci: <i>slobodna zena je ona zena koja ume da odlucuje o svom zivotu.</i> To je najbolja definicija koju je moguce dati. Biolozi ce reci da je , izmedju bremena gena od kojih se sastojimo, bremena vaspitanja koje nam je usadjeno i bremena drustvenog polozaja koji nam je nametnut rodjenjem, prostor slobodnog odlucivanja ostavljen ljudskom bicu uzan. Svakako jeste, ali sve pokazuje da on postoji i da u okviru tog prostora odlucujemo o svom zivotu. U slucaju potrebe, mozemo vise puta da promenimo odluku: svako ima pravo da pogresi Od petnaeste do sezdeset pete godine, kada kod zena prestaje svaka seksualna zelja, kako tvrdi Lu kaoja se u to razume, imamo dovoljno vremena da se bavimo jednim ili dvama poslovima, da vidimo mnogo sta , da volimo i prestanemo da volimo nekoliko muskaraca, da se smejemo i placemo ili pak posvetimo, ako imamo takve sklonosti, pedeset godina zivota voljenom zivotnom saputniku vetropiru koji se posle svakog neverstva vrati kuci kao da je na lastisu- i jednog dana je konacno nas, star i nemocan...<br />
Ako smo tu sudbinu sami izabrali, a nije nam nametnuta , ako ne trpimo porodicni i drustveni pritisak, pritisak profesionalnog okruzenja i kruga prijatelja- svih onih koji u svakoj prilici veruju da bolje od nas znaju sta je za nas dobro- ukratko, ako ne dopustimo da drugi "upravljaju" nama, slobodni smo.Sto ne znaci da su eventualne greke iskljucene, ali ih bar cinimo slobodno!<br />
<br />
Fransoaz Ziru, Lu <i>prica o slobodnoj zeni</i>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-56072534597329821402011-01-03T22:26:00.000+01:002011-01-03T22:26:07.218+01:00Fransoaz Ziru, Lu; prica o slobodnoj zeniUopste mi nije jano ko smo to <i>mi</i>. Ja jedino o sebi ponesto znam. Niti mog da zivim po nekom uzoru, niti mogu drugima da posluzim kao neki primer, ali sasvim sigurno mogu da zivim svoj zivot, i to nameravam po svaku cenu. Takvim ponasanjem ne zastupam nikakav princip, vec nesto mnogo cudesnije, nesto sto je u meni, sto vri od zivota, sto je puno radosti i samo gleda kako da se iskrade...<br />
Lu Andreas- Salome<br />
<br />
Treba li spaliti Frojda? Uvek je moguce pokusati. S Isusom, Marksom i Ajnstajnom, Frojd cini jevrejsku cetvorku koja je zasigurno napravila najveci haos u svetu, naoruzan, kao i ostala cetvotica, jedino svojim duhom. Ali ono sto su sva cetvorica ubacili u mozak i svest svih nas, ukljucujuci i one koji veruju da ih to nimalo ne dotice, prozima nase sveukupno ponasanje, pa cak i nas recnik. Onda, posto se vec mora ziveti sa njima, bolje je pokusati upoznati ih kako bismo ih, ako je moguce, prevazisli i videli sta dolazi <i>posle</i>. " Svi mi gacamo po blatu, a retko poneki gledaju zvezde", podvlaci Oskar Vajld. Oni sto gledaju zvezde vode igru...<br />
<br />
Lu Andreas- Salome nije niti model, niti primer koji treba slediti, vec je jednostavno prva zena koja je uspela da zivi u skladu sa svojim bicem.<br />
<br />
Fransoaz Ziru, Lu <i>prica o slobodnoj zeni</i><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCtA5ciWyy70VBc-EGV84D2QRBXO8T7C7etC5JUfBX5mpTrzv2YzF6gySnxSE5_PExgOds0b44StlC8BtR_O9ZwuEA63g49piBb5rTdwem3ARTyYebKKoeioAz950mkPOc-57nrBrgsPwE/s1600/lu2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="285" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCtA5ciWyy70VBc-EGV84D2QRBXO8T7C7etC5JUfBX5mpTrzv2YzF6gySnxSE5_PExgOds0b44StlC8BtR_O9ZwuEA63g49piBb5rTdwem3ARTyYebKKoeioAz950mkPOc-57nrBrgsPwE/s400/lu2.jpg" width="400" /></a></div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-58158246896845999542010-12-19T23:32:00.000+01:002010-12-19T23:32:47.887+01:00Alber Kosri, Boja prljavstineSvi znaju sta je istina, ali ta istina ne moze da se unovci. Da li mozes da zamislis one gadove koji kontrolisu informacije kako prodaju istine? U najboljem slucaju, svi bi im se rugali. Iz prostog razloga: istina nema buducnost, dok je laz nosilac velikih nada.<br />
<br />
Treba da znas da je cast apstraktan pojam koji je, kao i uvek, izmislila valdajuca klasa kako bi i najsiromasniji siromah medju siromasima mogao da se hvali da ima neko nepostojece dobro koje nikoga nista ne kosta.<br />
<br />
Alber Kosri, Boja prljavstine<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyBQOpVFWsyvcEuBga8xWs3TOCr3lxM3TvRMAu23_4XovsyLnYeo-bR7AZ6Mn75bIsPIsenO8cmJXKNzPipsvUnDLWOZAwcDHSr1IHAc7FdQ-3e2Nd93taqTAT5D2HW3yuKUM9mbZKGWB1/s1600/Markos+George+Hionos.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyBQOpVFWsyvcEuBga8xWs3TOCr3lxM3TvRMAu23_4XovsyLnYeo-bR7AZ6Mn75bIsPIsenO8cmJXKNzPipsvUnDLWOZAwcDHSr1IHAc7FdQ-3e2Nd93taqTAT5D2HW3yuKUM9mbZKGWB1/s400/Markos+George+Hionos.jpg" width="255" /></a></div><div style="text-align: center;">Markos George Hionos</div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-55508332396320876462010-12-17T23:10:00.000+01:002010-12-17T23:10:22.725+01:00Alber Kosri, Boja prljavstine<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglbeOnYA3QoUYuahsrtjyP_L3v7xen7WpSvVd1Q0nm8yB1ikO8a667bHjU89Lod1icCHucDZq6LH2tLrtrWNAlCN3TIF-lPcgAwQLUAsbZwiSAfQeoc6hin_KmiEYn4EjaS3-rWbqSRF7N/s1600/4262268-lg.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglbeOnYA3QoUYuahsrtjyP_L3v7xen7WpSvVd1Q0nm8yB1ikO8a667bHjU89Lod1icCHucDZq6LH2tLrtrWNAlCN3TIF-lPcgAwQLUAsbZwiSAfQeoc6hin_KmiEYn4EjaS3-rWbqSRF7N/s400/4262268-lg.jpg" width="271" /></a></div><div style="text-align: center;">Kairo Market Street by Agnieszka Baldwin</div><h1><br />
</h1>Stojeci na pragu prostorije koja obicno sluzi kao prijemni salon za ozaloscenu porodicu, Karamalah je puseci cigaretu gledao u daljinu, u vrh Mokatam, ciji su ogranci, utonuli u izmaglicu od vrucine, izgledali kao krajnji horizont koji mu se pruzio pred ocima. Jednog dana, mislio je, otici ce da zivi tamo gore, u neku kolibu, kao pustinjak koji posmatra covecanstvo spokojno i saucesnicki. Ali to je bila samo idaelisticka zamisao jer je znao da ne bi mogao da se udalji od ljudi i njihove grdobe. Razmiljao je bez prestanka o kukavicluku naroda i njegovoj potcinjenosti bezocnosti nepravednih vladara. To pristajanje da se udovolji tiranima, koje se cesto granicilo sa slepom odanoscu, izazivalo je u njemu neprestano cudjenje. Bio je sklon da poveruje da je veci deo ljudi upravo tezio ropstvu. Dugo se pitao zahvaljujuci kakvom se to lukavstvu to ogromno delo mistifikacije organizovano od imucnih moglo tako siriti i napredovati na svim kontinentima. Treba reci da je Karamalah pripadao onoj kategoriji pravih aristokrata koji su odbacili kao stare prnje sve vrednosti i dogme koje su tokom vekova utvrdile te odvratne persone kako bi odrzale svoju dominaciju. Pa tako, cinjenica da su ti smrdljivi psi uspevali da odrze svoju moc na planeti nije niucemu mogla da oslabi njegovu radost zivljenja. Naprotiv, njihove glupe i kriminalne akcije su za njega bile neiscrpni izvor zabave. Do te mere da je ponekad priznava da bi zbog licnog zadovoljstva zalio nestanak te bagre jer se plasio dosade koja bi nastala u ljudskom rodu onda kada bi se svet konacno resio te gamadi.<br />
<br />
Alber Kosri, Boja prljavstineSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-78355737634672254832010-11-27T22:24:00.000+01:002010-11-27T22:24:18.244+01:00Carobni breg, Tomas Man<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWX4x5il8HBIvo_DsU8wm-KEqsw5LYE3_pubbqAU0OhiOXnsm2lZczJzlbn3eDX71Mv1Y8w4ppZ2ngMA_53FSIgvMiMQRtrU8mnBESbztPMTw205WgcZ_Sn5JjaZHeaUf8QF1g1VANPXCA/s1600/time_by_martybell.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWX4x5il8HBIvo_DsU8wm-KEqsw5LYE3_pubbqAU0OhiOXnsm2lZczJzlbn3eDX71Mv1Y8w4ppZ2ngMA_53FSIgvMiMQRtrU8mnBESbztPMTw205WgcZ_Sn5JjaZHeaUf8QF1g1VANPXCA/s640/time_by_martybell.jpg" width="478" /></a></div><div style="text-align: center;"> time by martybell</div><br />
Sta je vreme?-Tajna - nematerijana i svemocna. Uslov sveta pojava; kretanje povezano i pomesano sa postojanjem tela u prostoru i njihovom kretanjem. Ali, zar ne bi bilo vremena da nema kretanja? Ni kretanja da nema vremena? Upitaj se samo? Je li vreme funkcija prostora? Ili obrnuto? Ili su oboje identicni? Dobro se pripitaj! Vreme je aktivno, ono ima glagolsko svojstvo, ono urodi plodom. Kakvim plodom? Promenom! <i>Sada nije tada, ovde nije tamo, </i>jer izmedju jednog i drugog lezi kretanje. Ali posto je kretanje, kojim se meri vreme, kruzno i u sebi zatvoreno, onda takvo kretanje i takvu promenu mozemo gotovo s istim pravom smatrati kao mir i nepokretnost; jer se <i>tada</i> stalno ponavlja u <i>sada,tamo u ovde</i>. Posto, dalje konacno vreme i ogranicen prostorni uz najocajnije naprezanje covek ne moze sebi da predstavi, on je odlucio da vreme i prostor "zamislja kao vecne i beskonacne" , smatrajuci ocevidno da ovo polazi za rukom, ako ne sasvim dobro, ipak nesto bolje. Ali, zar ovo uvodjenje <i>vecnog i beskonacnog</i> , sa gledista logike i racunice, ne znaci unistenje sveg ogranicenog i konacnog, njihovo relativno svodjenje na nulu? Da li je u vecnom moguce nizanje jednog za drugim, a u beskonacnom postojanje jednog pored drugog? Po nuzdi prihvatimo <i>vecno i beskonacno</i>, kako se s tim slazu pojmovi: udaljenost, pokret, promena, pa i samo postojanje ogranicenih tela u svemiru? To se svakako pripitaj!<br />
<br />
<br />
<b>Forma je samo cepidlacenje.</b><br />
<br />
<br />
...cinio mi se da moral treba traziti ne u vrlini, to jest ne u razumu, disciplini, dobrom vladanju i cestitosti - vec pre na drugoj strani., hocu reci u grehu, u onom sto nas izlaze opasnosti, u onom sto nam skodi, sto nas upropascava, Cini nam se da je mnogo moralnije stradati, pa cak i svesno se upropastiti, negoli cuvati se. Veliki moralisti nisu bili ljudi vrline, vec pustolovi u zlu, porocnici, veliki gresnici, koji nas uce da se hriscanski priklanjamo pred bedom.<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtml_3i6dVXih9ddt0pJ4KQPjBTD2QD0inWeuiuKNGBYIDFQ5c_IHvibQE842nssYzd0EnkNp1lEsOsiLUWUswKDZSgxVoY8msCzuFQQooFeSt1HUgWusUUJIqJI0LlhsweTbsjxdOWtpF/s1600/once_upon_a_time______by_foureyes.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtml_3i6dVXih9ddt0pJ4KQPjBTD2QD0inWeuiuKNGBYIDFQ5c_IHvibQE842nssYzd0EnkNp1lEsOsiLUWUswKDZSgxVoY8msCzuFQQooFeSt1HUgWusUUJIqJI0LlhsweTbsjxdOWtpF/s400/once_upon_a_time______by_foureyes.jpg" width="400" /></a> </div><div style="text-align: center;">once upon a time______by_foureyes</div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-43698630255691501792010-11-18T13:28:00.001+01:002010-12-19T15:58:33.693+01:00Zak Prever, Pater Nostri<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgqC1WXZUtp6Yr2sybUC9RLkZNv_p4Kub00rVOOMDIFf6LVwhX3nQg_XHmDkcoFVcnxkT2FcJOPjpqD1Z7Sk0lbe5VWFnArqaZFG5TR4aK9KHG8c5b1222ubCPGxYO_k9eF-HLnaU7KA2pD/s1600/Buttercups_and_Books_by_pinkparis1233.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgqC1WXZUtp6Yr2sybUC9RLkZNv_p4Kub00rVOOMDIFf6LVwhX3nQg_XHmDkcoFVcnxkT2FcJOPjpqD1Z7Sk0lbe5VWFnArqaZFG5TR4aK9KHG8c5b1222ubCPGxYO_k9eF-HLnaU7KA2pD/s320/Buttercups_and_Books_by_pinkparis1233.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;">Buttercups_and_Books_by_pinkparis1233</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><b>Pater Nostri</b></div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;">Oče naš na nebesi<br />
Ostani gde jesi<br />
A mi ćemo ostati na zemlji<br />
Koja je nekad baš lepa<br />
Sa tajnama Njujorka<br />
Sa tajnama Pariza<br />
Koje nisu ništa gore od tajni Svetog Trojstva<br />
Sa onim malim kanalom Urk<br />
Sa velikim Kineskim zidom<br />
Sa rečicom Morle<br />
Sa mentol bombonama<br />
Sa Velikim ili Tihim okeanom<br />
I sa ona dva bazena u Tiljerijama<br />
Sa dobrom i nevaljalom decom<br />
Sa drugih trista čuda<br />
Koja su tu<br />
Tek tako<br />
Razbacana<br />
Svakom nadohvat<br />
Što se i sama nekad čude što su tolika čuda<br />
Pa se prosto kriju<br />
K'o gola lepotica što ne sme da se pokaže<br />
Sa nepreglednim legijama<br />
Nedaća sveta<br />
Sa legionarima<br />
Sa mučiteljima<br />
Sa šefovima ovoga sveta<br />
Sa šefovima i njihovim blefovima<br />
Sa godišnjim dobima<br />
Sa godinama<br />
Sa divnim devojkama i matorim budalama<br />
Sa sirotinjom koja je hrana topovima. </div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;">Zak Prever</div><div style="text-align: center;"></div><div style="text-align: center;"><i><br />
</i></div><div style="text-align: left;"><i> Sinoc u nekoj seriji koju sam gledala je pomenuta ova pesma i danas sam je pronasla kod moje koleginice i imenjakinje Sanje na njenom blogu <a href="http://odlomci.blogspot.com/">Odlomci i citati</a> pa je prenosim odatle.</i></div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-51122971678364213272010-11-03T17:56:00.001+01:002010-12-19T15:58:00.700+01:00Tomas Man, Carobni breg<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0DlbK9OUIbwasz-Il9hQzVfOEKPT-A7_LfokYes06f1FWnwGuHToQhdJB_HzdK20hyn7WVQYgqqX3bfbUiGIuSF9El_DU739FGCt765ZIrqnZsPktNVEiOOaQM8bE4AxychXB9wTILEaA/s1600/By+Richard+Ramirez.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0DlbK9OUIbwasz-Il9hQzVfOEKPT-A7_LfokYes06f1FWnwGuHToQhdJB_HzdK20hyn7WVQYgqqX3bfbUiGIuSF9El_DU739FGCt765ZIrqnZsPktNVEiOOaQM8bE4AxychXB9wTILEaA/s640/By+Richard+Ramirez.jpg" width="444" /></a></div><br />
<div style="text-align: center;"> By Richard Ramirez</div><br />
<br />
Telo, ljubav, smrt- to troje cini samo jedno. Jer telo je bolest i pozuda, a ono nam donosi smrt, da, oboje je puteno, i ljubav i smrt, i u tome je njihov uzas i njihova magija! Ali smrt, razumes, ona jednim delom ima vrlo rdjav glas, ona je nesto bestidno, zbog cega se crveni od srama; a sa druge strane to je sila vrlo svecana i vrlo velicanstvena- mnogo uzvisenija nego veseli zivot koji pravi pare i nabija mesinu- mnogo dostojnija postovanja nego napredak koji neprestano blebece- zato sto je smrt istorija i plemenitost i poboznost, i ono vecno i sveto sto cini da skinemo sesir i da hodamo na vrhovima prstiju...A isti tako, i telo i ljubav prema telu su nesto nepristojno i neprijatno, i telo pocrveni i pobledi na povrsini svojoj usled straha i stida od sebe samog. Ali ona je isto tako velika slava dostojna obozavanja, cudesna slika organskog zivota, sveto cudo obicaja i lepote, a ljubav prema njemu, prema ljudskom telu to je isto tako krajnje covecansko interesovanje...<br />
<br />
<br />
Tomas Man, Carobni bregSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-45735658601866910562010-10-22T13:32:00.001+02:002010-12-19T15:57:36.933+01:00Tomas Man, Carobni breg<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifUWdZLbJFUSlUvsYg7tHmlKypiIbxpxtJm86exjpXfNDS_paQNOCV5PLJkbrT2dSzYjauaBbIuc6QENYVfxFYcJmfS6R559hvVAScDy0zsPNpD0_I-s2igC_7TQW5zBna4su6cE1MwiCs/s1600/les_grues_by_baspunk.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifUWdZLbJFUSlUvsYg7tHmlKypiIbxpxtJm86exjpXfNDS_paQNOCV5PLJkbrT2dSzYjauaBbIuc6QENYVfxFYcJmfS6R559hvVAScDy0zsPNpD0_I-s2igC_7TQW5zBna4su6cE1MwiCs/s640/les_grues_by_baspunk.jpg" width="640" /></a></div><br />
Les grues by Baspunk<br />
<div style="text-align: center;"><br />
</div><br />
Analiza je dobra kao orudje prosvecenosti i civilizacije, dobra, ukoliko rusi glupa ubedjenja, odstranjuje prirodne predrasude i podriva autoritet, dobra, drugim recima, kad oslobadja, profinjuje, cini covecnijim i od robova stvara ljude zrele za slobodu. Ona je rdjava, vrlo rdjava, ukoliko staje na put delu, nanosi stetu zivotu u samom njegovom korenu, nemocna da mu da oblicje. Analiza moze da bude vrlo neukusna stvar, neukusna kao smrt, sa kojom ima veze uostalom - srodna je grobu i njegovoj odvratoj anatomiji.....<br />
<br />
<br />
Tomas Man, Carobni bregSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-71741832122965604392010-10-08T11:36:00.001+02:002010-12-19T15:57:21.777+01:00Justejn Gorder, Misterija pasijansa i Baraka (film)To sto su ljudi toliko obuzeti "natprirodnim" pojavama, prouzrokovano je jednim cudnim slepilo. Oni ne najmisteriozniju stvar od svih - naime to da postoji svet. Njih vise zanimaju Marsovci i leteci tanjiri nego celo to zagonetno delo postojanja koje se prostire pod nasim nogama. Ja ne verujem da je svet neka slucajnost, Hanse Tomase.<br />
<br />
<br />
<object height="295" style="background-image: url("http://i2.ytimg.com/vi/AN3nzm0emiY/hqdefault.jpg");" width="480"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/AN3nzm0emiY?fs=1&hl=en_US"><param name="allowFullScreen" value="true"><param name="allowscriptaccess" value="always"><embed src="http://www.youtube.com/v/AN3nzm0emiY?fs=1&hl=en_US" allowscriptaccess="never" allowfullscreen="true" wmode="transparent" type="application/x-shockwave-flash" width="480" height="295"></embed></object><br />
<br />
Razmisljao sam o tome da mi zivimo u jednoj cudesnoj bajci. Pa ipak vecina smatra da je svet "normalan". Zauzvrat su stalno u lovu na nesto nenormalno - kao sto su andjeli ili Marsovci. I to cine samo zato sto ne vide da je svet zagonetka. Ja licno osecao sam se sasvim drugacije. Meni je svet izgledao kao neki cudesan san. Ja sam upravo tragao za nekim razumnim objasnjenjem kako je sve to povezano.<br />
<br />
<object height="344" style="background-image: url("http://i3.ytimg.com/vi/6mUitg6oKhc/hqdefault.jpg");" width="425"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/6mUitg6oKhc?fs=1&hl=en_US"><param name="allowFullScreen" value="true"><param name="allowscriptaccess" value="always"><embed src="http://www.youtube.com/v/6mUitg6oKhc?fs=1&hl=en_US" allowscriptaccess="never" allowfullscreen="true" wmode="transparent" type="application/x-shockwave-flash" width="425" height="344"></embed></object><br />
<br />
Justejn Gorder, Misterija pasijansa<br />
Baraka (1992), directed by Ron FrickeSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-13181330241017069592010-09-30T12:16:00.001+02:002010-12-19T15:56:26.100+01:00Justejn Gorder, Misterija pasijansaPapir na kome pisem je kao splav za spasavanje, nepoznati sine. Splav za spasavanje mogu da nose vetrovii struje pre nego sto zaplovi ka nekoj luci u daljini.<br />
<br />
Dzoker je mala luda koja je drugacija od svih drugih. On nije ni tref ni karo, ni herc ni pik. On nije ni osmica ni devetka, ni kralj ni zandar. On je taj koji je van svega cega su drugi deo. On je smesten u istu kutiju kao i druge karte, ali im ne pripada. I zato se moze i ukloniti, a da nikome ne manjka.<br />
<br />
Zar nisi razmisljao da mozda sebi nadjes neku novu zenu umesto da potrosis pola svog zivota da opet nadjes onu koja nije nasla sebe?<br />
Prvo se ostro nasmejao, ali je onda rekao:<br />
Mogu se sloziti da je to pomalo misteriozno. Na ovoj planeti zivi pet milijardi ljudi. I onda covek zavoli neko odredjeno bice i ne zeli da ga zameni nijednim drugim.<br />
<br />
Justejn Gorder, Misterija pasijansa<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiwxVpdCFHvvtT03iDmJ29tvORaILT6EiAclttofG0QEVBZ6-JNj9Z_dK2zoWUTUjSDlYBvlwLTUoJxYt6D40y-S00PB9Vb6_euhKrckTawaowp8BG0Z8ZfylzdZUyPn2PDZQiJIIRQRCA/s1600/decak.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiwxVpdCFHvvtT03iDmJ29tvORaILT6EiAclttofG0QEVBZ6-JNj9Z_dK2zoWUTUjSDlYBvlwLTUoJxYt6D40y-S00PB9Vb6_euhKrckTawaowp8BG0Z8ZfylzdZUyPn2PDZQiJIIRQRCA/s400/decak.jpg" width="400" /></a></div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-41365708771181855172010-09-23T21:33:00.001+02:002010-12-19T15:56:05.757+01:00Marina Ivanovna Cvetaeva, iz ciklusa Nesanica<div style="text-align: center;">Nocas sam sama sred noćne jave -<br />
Bez sna i bez doma - duše sive! -<br />
Noćas imam sve ključeve i brave<br />
Od kapija ove prestonice divne!<br />
Nesanica me izbaci na put studeni -<br />
O kako si mi divan, tamni moj Kremlju! -<br />
Noćas ja, evo, ljubim u grudi<br />
Ovu okruglu, ratničku zemlju!<br />
Podiže se ne kosa, već krzno meko<br />
Teški vetrovi u dušu se svale<br />
Noćas žalim sve ljude planetom<br />
Bilo da ih vole, bilo da ih žale<br />
<br />
<i> 1 avgust 1916</i><br />
<br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRn-nWURNKcoPcwyahxlHpyIBn0E0Kf7yLtcHOwv-LLvX8yYPIq7A_nYOAlybjsnzoue1Z2i7jwJ89IcaZTxNWbilY7Q0qcvGdb8qk3OlHFJSjD879uvkpjj7gpiS9mDx5dGEBpIxNEHxF/s1600/book_of_oblivion_ii_by_nairafee-d2y30fv.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="305" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRn-nWURNKcoPcwyahxlHpyIBn0E0Kf7yLtcHOwv-LLvX8yYPIq7A_nYOAlybjsnzoue1Z2i7jwJ89IcaZTxNWbilY7Q0qcvGdb8qk3OlHFJSjD879uvkpjj7gpiS9mDx5dGEBpIxNEHxF/s400/book_of_oblivion_ii_by_nairafee-d2y30fv.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: center;"></div><div style="text-align: center;">book of oblivion by nairafee</div><div style="text-align: center;"></div><div style="text-align: center;"></div><div style="text-align: center;">Ja ću te oteti, od svih zemalja, o svih nebesa<br />
Zato što mi je šuma - kolevka, a grob - grm potkresan<br />
Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem<br />
Zato što o tebi pevam - kako niko neće<br />
Ja ću te oteti od svih vremena i noći svih<br />
Od svih zlatnih zastava, od mećeva svih<br />
Ključeve ću baciti, pse oterati sa trema<br />
Zato što sam u noći vernija od psa verna<br />
Ja ću te oteti od svih žena - što da uvijam? -<br />
Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija<br />
I u poslednjem trenu, uzeću te - ne pričaj! -<br />
Od onog s kojim Jakov u noći skita<br />
Al dok ti ruke ne skrste na grudima -<br />
O prokletstva! - u tebi još tvoje krvi ima:<br />
Dva tvoja krila u etru traže lek<br />
Tebi je svet - kolevka, a grob - svet<br />
<br />
<i>15 avgust 1916</i></div><div style="text-align: center;"></div>Marina Ivanovna Cvetaeva, iz ciklusa NesanicaSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-80657217680640496062010-09-15T17:04:00.001+02:002010-12-19T15:55:39.137+01:00Justejn Gorder, Misterija pasijansa<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNxXrPferDz-mGckcJimCWFPb2MCdEjae0XyPmdmGQ7iA_TpnnfHtjJjqiJdt50arI7wwvsii3pymeiM321DNFLEo2J1WI-ysAXN5Zr7Qfil6NCc-iblrsDskp-L_V2roVLoP6A4ZlWoZt/s1600/in_my_darkest_hour_by_nairafee-d2xdnv3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="385" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNxXrPferDz-mGckcJimCWFPb2MCdEjae0XyPmdmGQ7iA_TpnnfHtjJjqiJdt50arI7wwvsii3pymeiM321DNFLEo2J1WI-ysAXN5Zr7Qfil6NCc-iblrsDskp-L_V2roVLoP6A4ZlWoZt/s400/in_my_darkest_hour_by_nairafee-d2xdnv3.jpg" width="400" /></a></div> In-My-Darkest-Hour bz Nairafee<br />
<br />
-1349- rece on prvo.<br />
-Crna smrt- rekoh. Ja sam prilicno dobro znao istoriju, ali nisam mogao da pogodim kakve veze ima crna smrt sa slucajnoscu.<br />
-Ok- rece on i onda krenu kao parni valjak. Ti sigurno znas da je polovina Norveske krepala tokom te velike epidemije kuge. Ali ima tu nesto sto ti ja nikada nisam ispricao.<br />
Kad bi poceo na taj nacin, znao sam da skedi jedno dugo predavanje.<br />
- Da li ti je jasno da si ti u to vreme imao mnogo hiljada predaka? - nastavi on.<br />
Ja odmahnuh glavom sa nerazumevanjem. Kako je tako nesto moguce?<br />
- Svako ima dvoje roditelja, cetvoro baba i deda, osmoro prababa i pradeda, sesnaestoro cukunbaba i cukundeda - i tako dalje. Ako racunas sve u nazad do 1349. godine, onda ih ima prilicno mnogo.<br />
Ja klimnuh glavom.<br />
- Onda je dosla epidemija kuge. Smrt je isla od imanja do imanja, a najgore su prosla deca. U nekim porodicama su umrla sva deca, u drugima je prezivelo jedno ili dvoje. Ti sam si, Hanse Tomase, imao mnogo stotina predaka koji su u to vreme bili deca. Ali <i>nijedno</i> od njih nije umrlo.<br />
- Kako mozes biti tako siguran u to? - upitah ga zapanjeno.<br />
On povuce dim iz cigarete i rece:<br />
- Zato sto ti sedis tu i posmatras Jadransko more. <br />
On je opet imao iznenadjujucu poentu zbog koje nisam sasvim znao kako da reagujem. Ali bilo mi je jasno da je upravu, jer da je samo jedan od mojih predaka umro kao dete, ne bi mogao da mi bude predak.<br />
- Sansa da nijedan od tvojih predaka ne umre tokom odrastanja bila je jedan prema mnogo milijardi- nastavi on i pocev od tog trenutka reci su mu navirale na usta poput vodoskoka.-Jer shvatas, nije samo rec o Crnoj smrti . Naime, svi tvoji preci su odrasli i dobili decu, cak i u najgorim prirodnim katastrofama, cak i u vremenima kada je smrtnost bila ogromana. Mnogi su se, prirodno, razboljevali, ali su preziveli. Tako posmatrano, ti si Hanse Tomase, stotine puta bio za dlacicu udaljen od smrti. Tvoj zivot na ovoj planeti su ugrozavali insekti i divlje zivotinje, meteori i udari munja, bolest i rat, poplave i pozari, trovanja i pokusaji ubistva. Samo si u bitci Stiklestadu bio ranjen stotinama puta. Jer mora da je tvojih predaka bilo na obe strane, da, ti si tada, u stvari, ratovao sam protiv sebe i svojih mogucnosti da budes rodjen hiljadu godina kasnije. I ti zans da je to bilo tako i tokom poslednjeg svetskog rata. Da su tvog dedu tokom okupacije ubili dobri Norvezani, tada ne bi bili rodjeni ni ja ni ti. Poenta je da se to dogodilo milijardu puta unazad tokom istorije. Svaki put kad su strele padale kao kisa kroz vazduh, <i>tvoje</i> sanse da budes rodjen smanjivale su se na najmanju meru. Ali ti, Hanse Tomase, sad sedis ovde pod svodom nebeskim i razgovaras samnom! Shvatas li to?<br />
- Cini mi se da shvatam- rekoh; u svakom slucaju shvatio sam koliko je bilo vazno to sto je na bakinom biciklu pukla guma dok je bila na Frolandu.<br />
- Ja govorim o jednom jedinstvenom dugom lancu slucajnosti- nastavi cale- Taj lanac se fakticki proteze unazad sve do prve zive celije koja se podelila u dve i time oznacila pocetak svega onog sto i danas raste i nice na ovoj planeti. Sansa da se ne prrekine <i>moj</i> lanac u nekom trenutku tokom dve-tri milijarde godina toliko je mala da je gotovo nezamisliva. Ali ja sam ipak uspeo. Prokleto sam uspeo. Zauszvrat shvatam koliko sam imao fantasticno mnogo srece jer mi je dato da dozivim tu planetu jedno sa tobom. Ja shvatam koliko srece ima svako i najmanje stvorenjce na ovoj planeti.<br />
- A sta sa onima koji koji nisu imali srece? - upitah ga.<br />
- Oni ne postoje! - zaurla on- Oni ni9kad nisu rodjeni. Zivot je jedna ogromna lutrija u kojoj su vidljive samo srecke koje donose dobitak.<br />
<br />
Justejn Gorder, Misterija pasijansaSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-42901650875607567402010-09-08T22:24:00.001+02:002010-12-19T15:54:42.837+01:00Vilijam Takeri, Knjiga o snobovima<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKlqibcxhEfTEEp-FwIkKkKnZarNs9b83jNV6gEIT3RaEppG6n3yJ5S-PPCuXqJe3n__chIAMt3bpI-Ol0gruhccLw9SXErJd7Ml7z9SX8RcdIr8GsZz7qISwG4b-38vN_ifPXS6JzyXmO/s1600/5608_by_LILY_m.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiKlqibcxhEfTEEp-FwIkKkKnZarNs9b83jNV6gEIT3RaEppG6n3yJ5S-PPCuXqJe3n__chIAMt3bpI-Ol0gruhccLw9SXErJd7Ml7z9SX8RcdIr8GsZz7qISwG4b-38vN_ifPXS6JzyXmO/s320/5608_by_LILY_m.jpg" width="320" /></a></div> <b> </b>5608_by_LILY_m<br />
<b></b><br />
<br />
Jedina od svih prica iz " Dvorske hronike" koja mi se svidela bila je ona o spanskom kralju, koji je gotova sav izgoreo zato sto nije bilo dovoljno vremena da ministar predsednik naredi ministru dvora da zatrazi od velikog nosioca zlatene palice palice da naredi pazu iz pratnje da zamoli sefa posluge da izda naredjenje pocasnoj sobarici da donese kofu vode za gasenje njegovog velicanstva.<br />
<br />
<br />
Niko od nas ne bi smeo biti uveren da nije snob.Bas ta sigurnost pomalo mirise na nadmenost, a biti nadmen znaci biti snob. Priroda je u sve drustvene slojeve, pocev od ulizice pa sve do tirana, rasporedila veoma cuda i raznolik rod snobova. Ali zar nema dobrih priroda, neznih srdaca, ni skromnih, prostih i istinoljubivih srdaca?<br />
<br />
<br />
Vidim na primer starog Fonija kako se staklastih, bez izraznih ociju i sa vecito istim udvorickim osmehom sunjapo klupskom prostorijama; on se ulaguje svakome koga sretne, rukuje se s` vama, srdacno vas pozdravlja i pokazuje najdublje interesovanje za vase zdravlje . Vi znate da on nije iskren i da je nitkov , a i on zna da vi znate. Ali on vam se izmigolji i ode dalje ostavljajuci svugde za sobom trag svog laskanja. Ko ce prodreti u tajnu tog coveka? Sta od ovozemaljskog blaga moze dobiti od vas ili od mene? Ne znate sta se zbiva pod tom iskezenom mirnom maskom. Osecate samo nejasnu nagonsku odvratnost koja vas opominje da se pred vama nalazi nitkov ali Fonijeva dusa ipak i dalje ostaje tajna za vas.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8sGN8N4DHOaRtznZvBM3GEW0VOr3C359qAWaj3fHtB5zjXBpZvRnXvGDQYA2QawAT5KC2UzmvDgnWU8bF4cLtj-5Cd1SgiBkMqE1bTHH-o868nhF4347kyQhfRgMBgueEOcJh4nFBRsZM/s1600/snobbed_by_peachjuice.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8sGN8N4DHOaRtznZvBM3GEW0VOr3C359qAWaj3fHtB5zjXBpZvRnXvGDQYA2QawAT5KC2UzmvDgnWU8bF4cLtj-5Cd1SgiBkMqE1bTHH-o868nhF4347kyQhfRgMBgueEOcJh4nFBRsZM/s400/snobbed_by_peachjuice.jpg" width="261" /></a></div> snobbed_by_peachjuice<br />
Vilijam Takeri, Knjiga o snobovimaSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-37200932611479975662010-08-18T11:00:00.001+02:002010-12-19T15:54:24.868+01:00Alesandro Bariko, PijanistaUvek me je pogadjala ta stvar sa slikama. Vise tako godinama, a onda bez povoda, kazem bas bez ikakvog povoda, <i>tras</i> dole, padnu. Vise tako okacene o ekser, niko im nista ne uradi, a one, u jednom momentu,<i> tras</i>, padnu, kao kamenje. U potpunoj tisini, dok je unaokolo sve nepomicno, ni muva da proleti, a one - <i>tras</i>. Bez ikakvog razloga. Zasto bas u tom trenutku? Ne zna se. <i>Tras</i>. Sta se dogodi ekseru pa odluci da ne moze vise? Mozda i on, jadnicak, ima dusu? Donosi li odluke? Raspravljao je o tome nadugo sa slikom, nisu bili bas sigurni sta da urade, razgovarali su o tome svake veceri, godinama, a onda su odredili datum, sat, minut, trenutak, i ... <i>tras</i>. Ili su to mozda znali od samog pocetka, njih dvoje, vec su sve isplanirali...vidi, ja cu sve da pustim za sedam godina...sto se mene tice u redu je, okay...onda dogovoreno za 13. maj, okay, oko sest, neka bude petnaest do sest, u redu, `ajd onda laku noc...noc. Sedam godina kasnije, trinaestog maja, u petnaest do sest: <i>tras</i>. Ne kapiram. To je jedne od onih stvari o kojima i bolje da ne razmisljas, ako neces da poludis. Kada padne slika. Kada se jednog jutra probudis, i vise je ne vidis. Kada otvoris novine i procitas da je izbio rat. Kada ugledas voz i pomislis- treba da odem odavde. Kada se pogledas u ogledalo i shvatis da si ostario. Kada usred okeana Hiljadu devetstoti podigne pogled i kaze mi: " Za tri dana, u Njujorku, silazim sa broda."<br />
O`ladio sam se.<br />
<i>Tras </i>.<br />
<br />
Alesandro Bariko, Pijanista<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh72SAYfSd8O2PvAlh20YEafxTRoXdItX9MAufmP6vPOz5tif2M4NahHSQtx0-Fke5TdEH8-nm3Pdh42jQoJRAUIM_cpXCDmaVXD1oaXAJTOVFuMW7z5IIIqxkt8cKUyG5DGtBJVYpnPIhH/s1600/stara+kuca+bw.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh72SAYfSd8O2PvAlh20YEafxTRoXdItX9MAufmP6vPOz5tif2M4NahHSQtx0-Fke5TdEH8-nm3Pdh42jQoJRAUIM_cpXCDmaVXD1oaXAJTOVFuMW7z5IIIqxkt8cKUyG5DGtBJVYpnPIhH/s400/stara+kuca+bw.jpg" width="400" /></a></div><br />
by <i style="font-family: Times,"Times New Roman",serif;">KM</i><br />
<br />
<i style="background-color: white; color: #cccccc;">Tras</i><span style="background-color: white; color: #cccccc;">, nema je. Ne razumem.</span><span style="color: #cccccc;">Jos uvek.</span>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-12822072814785488802010-08-11T10:37:00.001+02:002010-12-19T15:54:06.631+01:00Franc Kafka, Izlet u planinu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgodMiAmIpUGPsJWHDOgzqFYwJLqTqMxioj0lP3i8FRFwfsAFdFG2gWEEunhWm0-yVUtgeGTbqnZQEEts8jFYhIbMyXPCODoQ_SAMGa8cLxiopCD3FTgvif7e3sMRYJZWLvIbrizgkyNit4/s1600/Illustration___Kafka_am_Strand_by_Zaix.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgodMiAmIpUGPsJWHDOgzqFYwJLqTqMxioj0lP3i8FRFwfsAFdFG2gWEEunhWm0-yVUtgeGTbqnZQEEts8jFYhIbMyXPCODoQ_SAMGa8cLxiopCD3FTgvif7e3sMRYJZWLvIbrizgkyNit4/s320/Illustration___Kafka_am_Strand_by_Zaix.jpg" /></a></div><span id="goog_470067579"></span><span id="goog_470067580"></span>"Ne znam", uzviknuh potmulo, "zaista ne znam. Ako niko ne dođe, e pa lepo, onda niko neće doći. Nisam nikom naneo zla, niko nije ni meni, ali niko ne želi da mi pomogne. Baš niko. Pa ipak nije sasvim tako. Jedino što mi niko ne pomaže - inače bi 'baš niko' bilo lepo. Veoma bih rado - što da ne? - krenuo na izlet u društvu koje bi činio sve sam niko. Naravno, u planinu, kuda inače? Kako se ta gomila sve samog nikog tiska, te mnogobrojne noge, razdvojene sićušnim koracima! Razume se da su svi u fraku. Idemo mi tako baš žestoko, vetar fijuče kroz rupe što ih ostavljamo mi i naši udovi. Vratovi se oslobađaju u planini! Pravo čudo što ne pevamo."<br />
<br />
Franc Kafka, Izlet u planinu<br />
<br />
<br />
<br />
Kafka am Strand_by_ZaixSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-59095333566184436402010-08-05T10:49:00.001+02:002010-12-19T15:53:34.005+01:00Alesandro Bariko, Pijanista<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMzVCAzMHsyFVVVkD4yKKCLz4GCYXsycK-HrwCL_OGY-SnYgyieDL2fNkpkWVENfVXmU3rk1ij4ZMQ8isT6qsCQTA6_zUhkD-KrpYGfhWYoJFIo1_v1ZMpB2AP6fh1jQMBulIyAX9V_cWU/s1600/bariko.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMzVCAzMHsyFVVVkD4yKKCLz4GCYXsycK-HrwCL_OGY-SnYgyieDL2fNkpkWVENfVXmU3rk1ij4ZMQ8isT6qsCQTA6_zUhkD-KrpYGfhWYoJFIo1_v1ZMpB2AP6fh1jQMBulIyAX9V_cWU/s320/bariko.jpeg" /></a></div><br />
<br />
Svirali smo tri-cetiri puta dnevno. Prvo za bogatase iz lukzune klase, zatim za one iz druge klase, a s vremena na vreme smo odlazili kod onih jadnih emigranata i svirali za njih, bez uniforme, onako kako nam dodje, katkad bi i oni zasvirali, sa nama, svirali smo da ljudi ne osete kako prolazi vreme, da zaborave gde su i ko su. Svirali smo da ih nateramo da igraju, jer kad igras ne mozes da umres i osecas se kao da si Bog. Svirali smo ragtime, jer to je muzika uz koju igra Bog, kad ga niko ne vidi. Na koju bi igrao Bog, samo da je crn.<br />
<br />
<br />
Kada ti neko sa apsolutnom preciznoscu prica kakav je miris Bertham Streetu, leti, tek styo prestane da pada kisa, ne mozes da pomislis da je lud samo zbog jednog tako glupog razloga- sto on, u Bertham Steeru, nikada nije bio. U necijim ocima, u necijim recima, on je taj vazduh stvarno udisao. Na svoj nacin: ali stvarno.Svet mozda nikada i nije video. Ali dvadeset i sedam godina svet je prolazio ovim brodom: dvadeset i sedam godina on ga je tu, na tom brodu, kriomeice posmatrao. I krao mu dusu.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9mCo7XDWC9EjPiF5lpxj2Cn6t2e6kNrIR7LjyCzY-Nr7hi50jh9vS2YS9ReL70CdGMwQle1y92L4p7JoVDAmBbk8VJma281yAHdMIeV0sQ_kP_qBewmN9UXPhUpEongxO8X5nb4X1zwy5/s1600/14_5_2009_Back_to_Life_by_FrancesHolly.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="262" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9mCo7XDWC9EjPiF5lpxj2Cn6t2e6kNrIR7LjyCzY-Nr7hi50jh9vS2YS9ReL70CdGMwQle1y92L4p7JoVDAmBbk8VJma281yAHdMIeV0sQ_kP_qBewmN9UXPhUpEongxO8X5nb4X1zwy5/s400/14_5_2009_Back_to_Life_by_FrancesHolly.jpg" width="400" /></a></div><br />
Back to Life by FrancesHolly<br />
<br />
Ja sam rodjen na ovom brodu. Ovde je svet prolazio, svaki put po dve hiljade ljudi. I tu je bilo zelja, ali ne vise od onoliko koliko staje izmedju pramca i krme. Svirao sam za svoju srecu na klavijaturi koja nije bila beskrajna.<br />
Ja sam tako naucio. Zemlja je isuvise veliki brod za mene. Predugo putovanje. Isuvise lepa zena. Prejak parfem. Muzika koju ne umem da sviram. Oprostite mi. Ali ja se necu iskrcati. Dozvolite mi da se vratim nazad.<br />
Molim vas/<br />
<br />
Alesandro Bariko, PijanistaSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-19844620915472947092010-07-28T20:44:00.002+02:002010-12-19T15:51:29.168+01:00Dz. R. R. Tolkin, Luthien and Beren<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5a_MC-iHTo1iQf-V-9ojnraw7UXOjXGhOMnFQn5czAGJkSf0lNkIctiATHUeYbfHZillidV8Eay0Djxim6c01xHqdmTOnqXwObB-rHFoUU98YC6CQgeZ9xkN0fEzm0fGZMLSoBuX4JPzS/s1600/Luthien___The_watcher_by_eaneli.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5a_MC-iHTo1iQf-V-9ojnraw7UXOjXGhOMnFQn5czAGJkSf0lNkIctiATHUeYbfHZillidV8Eay0Djxim6c01xHqdmTOnqXwObB-rHFoUU98YC6CQgeZ9xkN0fEzm0fGZMLSoBuX4JPzS/s400/Luthien___The_watcher_by_eaneli.jpg" width="280" /></a></div><div style="text-align: center;">Luthien___The_watcher_by_eaneli.</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><b>Pesma Rastanka u pohvalu Lutijeni i svetlosti nebesa</b> – Beren</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;">Nebo na severu zbogom, zbogom zemljo mila,</div><div style="text-align: center;">blaženi ste navek, jer je ovde spila</div><div style="text-align: center;">i korakom gipkim svoga vita tela</div><div style="text-align: center;">trčala je ispod Sunca i Meseca</div><div style="text-align: center;">Lutijena Tinuvijela,</div><div style="text-align: center;">lepša no što mogu reći smrtna deca.</div><div style="text-align: center;">I kad celi svet u propast bude bačen,</div><div style="text-align: center;">rastočen, razvrgnut i unatrag vraćen,</div><div style="text-align: center;">poništen, gurnut u ambis stari –</div><div style="text-align: center;">zalud neće biti, i ništa ne mari</div><div style="text-align: center;">što nestaće suton, zora, voda, stena –</div><div style="text-align: center;">jer jednom na svetu življaše Lutijena.</div><div style="text-align: center;"><br />
</div><div style="text-align: center;"><b>Song of Beren and Lúthien </b><br />
<br />
The leaves were long, the grass was green, <br />
The hemlock-umbels tall and fair, <br />
And in the glade a light was seen <br />
Of stars in shadow shimmering. <br />
Tinúviel was dancing there <br />
To music of a pipe unseen, <br />
And light of stars was in her hair, <br />
And in her raiment glimmering. <br />
<br />
There Beren came from mountains cold, <br />
And lost he wandered under leaves, <br />
And where the Elven-river rolled <br />
He walked alone and sorrowing. <br />
He peered between the hemlock-leaves <br />
And saw in wonder flowers of gold <br />
Upon her mantle and her sleeves, <br />
And her hair like shadow following. <br />
<br />
Enchantment healed his weary feet <br />
That over hills were doomed to roam; <br />
And forth he hastened, strong and fleet, <br />
And grasped at moonbeams glistening. <br />
Through woven woods in Elvenhome <br />
She lightly fled on dancing feet, <br />
And left him lonely still to roam <br />
In the silent forest listening. <br />
<br />
He heard there oft the flying sound <br />
Of feet as light as linden-leaves, <br />
Or music welling underground, <br />
In hidden hollows quavering. <br />
Now withered lay the hemlock-sheaves, <br />
And one by one with sighing sound <br />
Whispering fell the beachen leaves <br />
In the wintry woodland wavering. <br />
<br />
He sought her ever, wandering far <br />
Where leaves of years were thickly strewn, <br />
By light of moon and ray of star <br />
In frosty heavens shivering. <br />
Her mantle glinted in the moon, <br />
As on a hill-top high and far <br />
She danced, and at her feet was strewn <br />
A mist of silver quivering. <br />
<br />
When winter passed, she came again, <br />
And her song released the sudden spring, <br />
Like rising lark, and falling rain, <br />
And melting water bubbling. <br />
He saw the elven-flowers spring <br />
About her feet, and healed again <br />
He longed by her to dance and sing <br />
Upon the grass untroubling. <br />
<br />
Again she fled, but swift he came. <br />
Tinúviel! Tinúviel! <br />
He called her by her elvish name; <br />
And there she halted listening. <br />
One moment stood she, and a spell <br />
His voice laid on her: Beren came, <br />
And doom fell on Tinúviel <br />
That in his arms lay glistening. <br />
<br />
As Beren looked into her eyes <br />
Within the shadows of her hair, <br />
The trembling starlight of the skies <br />
He saw there mirrored shimmering. <br />
Tinúviel the elven-fair, <br />
Immortal maiden elven-wise, <br />
About him cast her shadowy hair <br />
And arms like silver glimmering. <br />
<br />
Long was the way that fate them bore, <br />
O'er stony mountains cold and grey, <br />
Through halls of ireon and darkling door, <br />
And woods of nightshade morrowless. <br />
The Sundering Seas between them lay, <br />
And yet at last they met once more, <br />
And long ago they passed away <br />
In the forest singing sorrowless.</div><div style="text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7temngzo5tRo50vL9XL9jDJjBPZ6hcIJf1K2C3r8KlYKoLUVGzVX26A7Yx6bzgPe0poTXfCI58AOeJz4GUtQuBWFjnEa0ZQDyQWUykJGe51CXQ5W-DbhZD3KgEQ13dvOx3fC5ex9gZDRh/s1600/Luthien_and_beren_by_TolmanCotton.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7temngzo5tRo50vL9XL9jDJjBPZ6hcIJf1K2C3r8KlYKoLUVGzVX26A7Yx6bzgPe0poTXfCI58AOeJz4GUtQuBWFjnEa0ZQDyQWUykJGe51CXQ5W-DbhZD3KgEQ13dvOx3fC5ex9gZDRh/s320/Luthien_and_beren_by_TolmanCotton.jpg" /></a></div><div style="text-align: center;">Luthien_and_Beren_by_TolmanCotton</div><br />
<br />
<b>Dzon Ronald Ruel Tolkin</b><br />
<div style="text-align: center;"></div>Sanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-37317673844943886552010-07-23T12:53:00.001+02:002010-12-19T15:50:25.043+01:00Ernesto Sabato, OtporNi ljubav, ni istinski susreti, pa cak ni duboka razmimoilazenja, nisu plod slucajnosti, vec su nam na tajanstven nacin predodredjeni. Koliko sam se samo puta u zivotu zacudio sto u tolikom mnostvu ljudi na svetu nailazimo na one koji, na izvestan nacin, vuku konce nase sudbine, kao da pripadamo istovetnoj tajnoj organizaciji, ili poglavljima jedne te iste knjige! Nikada nisam saznao da li ih prepoznajemo zato sto smo vec tragali za njima, ili smo tragali za njima zato sto su vec bili nadomak nase sudbine.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzq4jlSGlU8W-q0h8GQs6_7VKAcdSbCmfln8zBEbFyZlSHc-2AElEP1-BzvsZ0Xnj4QHTzjB-TQ337ppVfIMsdb8LQXGd1IBbqEolCD1_DrEuoD88yI5Zd-TGVCfmHvbAUPkyTpoBrM9-U/s1600/Melody_of_Decadence_by_immanuel.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzq4jlSGlU8W-q0h8GQs6_7VKAcdSbCmfln8zBEbFyZlSHc-2AElEP1-BzvsZ0Xnj4QHTzjB-TQ337ppVfIMsdb8LQXGd1IBbqEolCD1_DrEuoD88yI5Zd-TGVCfmHvbAUPkyTpoBrM9-U/s400/Melody_of_Decadence_by_immanuel.jpg" width="400" /></a></div> Melody_of_Decadence_by_immanuel<br />
Ja, medjutim, ne verujem u sudbinu kao fatum, kao sto je to u grckoj tradiciji, ili kao sto veli nas tango:" Od sudbine niko ne pobeze." Jer da je tako, zasto bih vam ovo pisao? Mislim da nam je sloboda namenjena da bismo ispunili odredjenu misiju u zivotu; a bez slobode nista nema svrhe. Stavise, mislim da je sloboda, koja nam je nadohvat ruke, veca od one koju se usudjuemo da okusimo. Dovoljno je citati istoriju, tu veliku uciteljicu, da bi se videlo koliko je puteva covek uspeo da prokrci svojim rukama, u kojoj meri je ljudsko stvorenje menjalo tok stvari. Svojim pregalstvom, ljubavlju, fantizmom.<br />
<br />
Ernesto Sabato, OtporSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6377597553401322401.post-60833777170238307432010-07-16T14:40:00.003+02:002010-12-19T15:49:46.165+01:00Ernesto Sabato, Otpor<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7xWzBH4k05r83Bz2smKdckRZnqymtRejs1Xkfg8NQUUiKASxcmqrjsCUFVo8uPe3Cw3WKejjAf3lxemTvHnX2F3ezXBqSSgsYDoK-V50fYQr2mmIxYMqomnJZNmdpQHQkqnPYTrdcwgPl/s1600/TV-madness++by+%3Dhanuriki.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7xWzBH4k05r83Bz2smKdckRZnqymtRejs1Xkfg8NQUUiKASxcmqrjsCUFVo8uPe3Cw3WKejjAf3lxemTvHnX2F3ezXBqSSgsYDoK-V50fYQr2mmIxYMqomnJZNmdpQHQkqnPYTrdcwgPl/s400/TV-madness++by+%3Dhanuriki.jpg" width="400" /></a></div> TV-madness by =hanuriki<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Televizija nas stavlja na Tantalove muke, cini nas zavisnim. Mislim da dejstvo televizije, nesto izmedju magicnog i zlokobnog, dolazi od prekomerne kolicine svetlosti koja nas privlaci svojom snagom. Ne mogu da se ne setim da ona tako deluje na insekte, pa cak i na krupnije zivotinje. A tada, ne samo da nam tesko polazi za rukom da se od nje otrgnemo, nego gubimo i sposobnost da gledamo i vidimo svakodnevne stvari. Neku ulicu sa ogromnim stablom tipa <i>(vrsta drveta)</i>, bezazlene oci neke starice, oblake u smiraj dana. Cvetanje aromaticne mire usred zime ne privlaci paznju onih koji u Buenos Ajresu ne umeju da uzivaju u cvetovima hakaranda. Cesto sam bivao iznenadjen cinjenicom da se ljudi ponekad vise dive prirodnim lepotama na filmu nego u stvarnom zivotu.<br />
<br />
Preko je potrebno da prepoznamo trenutke susreta, koji nam nece dozvoliti da budemo omasovljena gomila ljudi koji sede sami i zure u televizor. Paradoksalno je sto nam se cini da smo posredstvom ekrana povezani sa svetom, dok nam to, u stvari, oduzima mogucnost ljudskog suzivota i, sto je jednako opasno kao i ovo, cini nas bezvoljnim. U brojnim intervijuima sam, modifikujuci Marsove reci, ironicno kaza da je " televizija opijum za narod". Ja to stvarno mislim, jer covek sedi ispred ekrana kao obamro, i mada ne nalazi nista od onoga sto trazi ipak ostaje tu, nesposoban da ustane i ucini nesto valjano. Televizija nam oduzima volju da se posvetimo nekom zanatu, da procitramo knjigu, da popravimo neto u kuci dok slusamo muziku ili ispijamo caj. Ili da odemo u kafanu sa nekim drugom, ili popricamo sa ukucanima. Gledanje televizije postaje prava dosada, prava gnjavaza, na koju se navikavamo kao "u nedostatku neceg boljeg". Monotono sedenje pred televizorom anestezira cula, umrtvljuje um, skodi dusi.<br />
<br />
<br />
Ernesto Sabato, Otpor<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhR1iOWEDGKE4uColf6qm4jk_Ifm2PWdis5u4y_UbtaUUTNXVjdgT3jNEtSrH8V3Vy-vcs_8WPo2BRS7CH6C3Xa46aiVQiM2kKKBqTDVuVxlXTiqMxmDSE0pHE20lB34JfhIPHQkEFFIHtf/s1600/TV-hands++by+%3Dhanuriki.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhR1iOWEDGKE4uColf6qm4jk_Ifm2PWdis5u4y_UbtaUUTNXVjdgT3jNEtSrH8V3Vy-vcs_8WPo2BRS7CH6C3Xa46aiVQiM2kKKBqTDVuVxlXTiqMxmDSE0pHE20lB34JfhIPHQkEFFIHtf/s400/TV-hands++by+%3Dhanuriki.jpg" width="400" /></a></div> TV-hands by =hanurikiSanja Manasijevichttp://www.blogger.com/profile/12274099250642308532noreply@blogger.com0