Friday, November 27, 2009

Herman Hese, Narcis i Zlatousti


Nije nas zadatak u tome da se priblizimo jedan drugom, kao sto se ne sastaju ni sunce i mesec, ni more i kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, sunce i mesec, mi smo more i kopno.Nas cilj nije da se slijemo jedan sa drugim vec da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naucimo da vidimo i postujemo ono sto taj drugi jeste: nasa suprotnost i dopuna.

Prirode tvog kova, snaznih i neznih cula, nadahnuti ljudi, sanjalice,pesnici, ljubavnici, gotovo uvek nadmasuju nas ostale, ljude od duha. Vi vodite poreklo od majke. Vi zivite u obilju, vama je data snaga ljubavi i sposobnost dozivljavanja. Mi ljudi od duha, iako se cesto cini da upravljamo vama ostalima i da vas vodimo, ne zivimo u obilju, mi zivimo u pustosi. Vama pripada izobilje zivota, vama sok plodova, vama vrt ljubavi, lepa zemlja umetnosti. Vas zavicaj je zemlja, nas ideja. Vasa opasnost je davljenje u culnom svetu, nasa gusenje u bezvazdusnom prostoru. Ti si umetnik, ja sam mislilac. Ti spavas na grudima majke, ja bdim u pustinji. Meni sija sunce, tebi sijaju mesec i zvezde, tvoji snovi su o devojkama, moji o decacima...

Jer ima ljudi kojima je dato da duboko i snazno osecaju lepotu sveta i da u svojoj dusi nose uzvisene , plemenite slike, ali koji ne nalaze puta da se tih slika lise i da ih na radost ostalima iznesu na svetlost dana i saopste.

Herman Hese, Narcis i Zlatousti

Wednesday, November 25, 2009

Lojze Vizer, Kratke stranice jednog zivota



Kratke stranice jednog zivota
Detinstvo na selu bilo je lepo, ali je prebrzo proletelo. Suma, livada, basta, igra sa rodjacima i rodjakama, svuda zvuk slovenackog jezika.
Osnovna skola je vec bila malo napornija. Dreka direktora: "Ako sam u ratu izasao na kraj sa vojnicima, valjda cu izaci na kraj i s vama." U drugom razredu osnovne skole, klecanje u uglu sa podignutim rukama, jer roditelji nisu mogli da mi kupe cilindar za pozorisnu predstavu. Sedenje posle casova radi ucenja slovenackog jezika, zato sto se nastava slovenackog obavljala posle redovnih casova. U cetvrtom razredu, prekorni pogled skolskog inspektora, direktora i nastavnika, jer sam bio jedini koji je isao u gimnaziju, uz to slovenacku. "Treba da odes u Viktring, u glavnu skolu, tamo su ti prijatelji, ovde nemas nikog."
U gimnaziji, posle podnevna nastava, zato sto nije bilo slovenacke gimnazije.Igrao sam fudbalu ASKO, Kotmara vas, cetiri godine, sve dok me nisu iskljucili zbog duge kose i politicke neposlusnosti. Borba sa latinskim, ponavljanje cetvrtog razreda, upravo zbog latinskim. Lektira Seksualna borba mladosti Vilhelma Rajha, u trecem razredu, u pauzi; zaplena knjige zbog nedolicnog ponasanja u slobodno vreme. Tek posle nekoliko nedelja vracaju knjigu mom ocu.
I vec pocinje profesionalni zivot. Za pocetak ucim kuvarski zanat. U narodnom podrumu.Posle cetrnaest dana, trovanje krvi. Posle jos cetrnaest dana, otpustanje. Kako kasnije saznajem, uz obrazlozenje "taj je posle dva meseca prevazisao sve segrte". Kada su me udaljili nisu znali da sam ionako nameravao da odem. Biro rada. Na pitanje sta umem i sta me zanima, odgovaram- citanje. Okretanje telefona, saputanje u slusalicu sluzbenika, ponuda moje licnosti uz komentar:" Komplimenti gospodine inzinjeru; hvala gospodine inzinjeru, ali ipak moram da vam kazem, on je Slovenac!" Primaju me bez obzira na to. Pocinje ucenje za knjigovezca, godinu dana u Klagenfurtu, dve godine u Becu.
Ostalo cu brzo ispricati: vojsku sam sluzio u Alenstajgu, radio sam u knjizari Herman, u 20. godini imao sam sopstvenu stampariju, u 26. sam radio kao offset- monter, u 27. preuzeo sam izdavacku kucu Drava Verlog i knjizaru Nasa knjiga, kao i modernizaciju domace stamparije; prvi prevodi dela slovenackih pisaca od kojih nijedno nije bilo objavljeno na nemackom; pocetak opazanja slovenacke knjizevnosti na nemackom govornom prostoru. U 32. godini sam osnovao sopstvenu izdavacku kucu, zaposlio se u firmi Colonia osiguranje u oblasti organizacije, posle dve godine bio sam odgovoran za poslovanje sa Jugoslavijiom, sto se ukida zbog ratnog meteza. Austriski sef marketinga osiguranja bio sam jos dve godine.Godine 1990 dobio sam austrisku drzavnu nagradu za izdavastvo.
Sa 38 godina napustio sam osiguranje i usresredio se na izdivastvo, pomagao porodicama spisateljica i spisatelja emigranata, osnovao Bosansku biblioteku, dobijao pisam-bombe, na moju adresu stizala su i lazna pisma-bombe i pretnje ubistvom, optuzen sam zbog navodne prevare sa subvencijama, da bih posle 18 meseci istrage i sudskog procesa bio oslobodjen; zapao sam u tesku finansisku krizu, otudjeno mi je nasledstvo, zivotno osiguranje, jedna stara seoska kuca i sva nepokretna dobra.
Autor sam radio emisije Noc knjige Oko zamka, osnivac i izdavac edicije Probrana Evropa, osnivac Vizerove enciklopedije evropskog Istoka, jedan od inicijatora Velike nagrade istocnoevropske knjizevnosti, koju je ustanovio BA/CA i KulturaKontakt Austrije, suorganizator evropskog dijaloga Duh i sadasnjos u Segaubergu, predstavnik dvojezicnog radija AGORA , gostujuci lektor na univerzitetu Alpen-Adria u Klagenfurtu/Celovec, 2002 i 2006, inicijator internet platforme proKarnten/za Korosko, godine 2004. predsednik Austrije mi je dodelio pocasnu profesionalnu titulu profesora. Izdavac, pisac, prevodilav.
Otac, suprug, kuvar.....


Lojze Vizer (1954) je izdavač, pisac i prevodilac. Njegova izdavačka kuća Vizer Ferlag, koja već dve decenije uspešno promoviše književnost zemalja Jugoistočne Evrope, do sada je objavila više od 800 naslova. Edicije Europa erlesen (Iščitati Evropu) i Wieser Enzyklopaedie (Vizerova enciklopedija) dostigle su kultni status.
Živi u Klagenfurtu/Celovcu.

Sunday, November 22, 2009

Silvija Plat, Rani odlazak, Ti si, Obešeni


Obešeni

Ščepao me za koren kose bog neki.
Cvrčah mu u plavim voltima poput proroka pustinjaka.

Ko gušterov kapak škljocnuše s vidika noći:
Svet šturih belih dana u duplji bez senika.

Grabljiva dosada za ovo me drvo pribi.
Da je on na mom mestu, isto učinio bi.




Ti si


Na klovna nalik, najsrećniji na svojim rukama,
stopala do zvezda i mesečeva lobanja,
sa škrgama k'o riba. Zdrav razum
zgrčenih palčeva na način dodoa.
Smotan u tebi poput kotura,
lovi svoju tamu k'o što sove rade.
Mutav k'o repa od četvrtog
jula do Dana svih budala,
o, ti visokonarastajući, moj hlepčiću.

Mutan k'o magla i iščekivan k'o pošta.
Dalja od Australije.
Atlas svinutih ledja, naš putujući račić.
Umotan k'o pupoljak a kod kuće
k'o sladjica u vrču salamure.
Vrša puta jegulja, bockavih.
Skakutav k'o meksički grah.
Ispravan k'o dobro izveden zbir.
Čist dosije, s tvojim sopstvenim likom.

Rani odlazak


Gospo, soba vam je prepuna cvijeća.
Sjećat ću se toga kad me izbacite,
Mene što sjedim ovdje i dosađujem se kao leopard
U vašoj prašumi svjetiljaka od vinskih boca,
Baršunastih jastučića boje krvavice
I bijelih porculanskih riba poletuša iz Italije.
Zaboravljam vas, slušajući kako rezano cvijeće
Pijucka tekućine iz odabranih lončića,
Zemljanih vrčeva i krunidbenih pehara
Poput ponedjeljnih pijanica. Mliječne bobe,
Mjesni skup odličnika, klanjaju se
Svojim štovateljima u ploči stola:
Gomili očnih jabučica što gore gledaju.
Jesu li ono latice ili listovi s kojima ste ih združili –
Oni zelenilom isprugani ovali srebrnog tkanja?
Te crvene pelargonije poznajem.
Prijatelji, prijatelji. Vonjaju na pazuha
I zamršene jesenje bolesti,
Mošune poput ljubavničke postelje sljedećeg jutra.
Nosnice mi bride od nostalgije.
Močvare kane: nošnja njihove nošnje.
Nožnim prstima dodiruju ustajalu vodu kao magla gustu.

Ruže u čovjekolikom krčagu
Ispustile su dušu prošle noći. Krajnji čas.
Žuti im steznici bijahu spremni da se rascijepe.
Hrkali ste, a ja čuh kako se latice odriješuju,
Bubnjajući i kuckajući poput nervoznih prstiju.
Trebali ste ih baciti prije no što pomrijehu.
Svijetanje otkri komodu
Uneređenu kineskim rukama. Sad u me pilje
Krizanteme velike kao
Holofernova glava, uronjene u isti
Grimiz kao ova zdepasta sofa.
U zrcalu ih podupiru njihove dvojnice.
Slušajte: vaši podstanari miševi
Štropoću paketićima krekera. Glatko brašno
Prigušuje im ptičje nožice, a oni zvižduću od radosti.
A vi i dalje kunjate, nosom prema zidu.
Ova mi rosulja pristaje poput sumornog ovoja.
Kako stigosmo u vaše potkrovlje?
Pružili ste mi džin u stklenoj vazi za pupoljke.
Zaspasmo kao kamenje. Gospo, što to činim
S plućima punim prašine i jezikom od drveta,
Do koljena u studeni, pod samim cvijećem?




Silvija Plat

Thursday, November 19, 2009

Goleman citira


Emocionalna inteligencija Danijela Golemana je meni jako bitna knjiga i ovog puta izdvajam neke citate, drugih ljudi, koje je Goleman naveo.


Svako se moze razljutiti- to je lako. Ali, naljutiti se na pravu osobu, u pravoj meri, u pravo vreme, zbog valjanog razloga i na pravi nacin- to nije lako.
Aristotel, Nikomahoiva etika


Covek srcem ispravno vidi; sustinsko je ono nevidljivo.
Antoan De Sent Egziperi, Mali princ

Zivot je tragedija za one koji misle a tragedija za one koji osecaju.
Horas Valpol

Doktore, ko vas je svemu ovome naucio?
Brzo je usledio odgovor:
Patnja
Albert Kami, Kuga

Saturday, November 14, 2009

Hans H. Grelan, Filozofija osecanja


Tesko je shvatiti da ja nisam telo, vec da je telo moja situacija. Grubo receno, biti visok ili lep nije nesto sto covek jeste, vec situacija u kojoj je covek.

U trenutkuja imam slobodu, ali moja proslost je zauvek utvrdjena i moze se odrediti. U trenutku ja imam izbor, ali su u mojoj proslosti izbori vec doneti, i ja sam se ponasao na jedan nacin koji se da odrediti: kao neveran ili veran, kao zatvoren i miran ili otvoren i zivahan itd. Proslost je muzej mojih odluka i postupaka koje sam do sada doneo i ucinio. Ali proslost je takodje moja polazisna tacka u trenutku, jedna data cinjenica koju ne mogu promeniti, vec prema kojo se samo mogu odnositi.


Hans H. Grelan, Filozofija osecanja

Tuesday, November 3, 2009

Paolo Maurensig,Vukovlad


Mediokriteti nastanjuju svet,- govorio je, postoje vojske osrednjih koji misle da mogu da se probiju laktajuci se, mediokriteti koji se mole, idu na kolenima nemajuci cak ni snage da podignu pogled prema onome ko im gospodari. Osrednji koji stvaraju karijere u politici jer se oslanjaju na citavu povorku mediokriteta, osrednji koji upadaju u drzavne kancelarije, mediokriteti koji se ne razlikuju medjusobno u toj vojsci zbog potpune posvecenosti podcinjavanju. Ti mediokriteti umisljaju da osrednji odredjuju sudbinu sveta; svako je ponosan na svoju jadnu ulogu. Na zvanicna pisma. General koji podpisuje naredbe za pokolj svojih ljudi, ucenik koji sara po zidu, kucna pomocnica koja na plocniku srece pogled bogatasa sto prolazi u svom automobilu....Svi ti mediokriteti veruju da su imali znacajnu ulogu u istoriskim dogadjajima....


Paolo Maurensig,Vukovlad