Saturday, January 16, 2010

Horhe Luis Borhes, Pescana knjiga

- Sta ti je dala prva zena koju si imao? - upita me.
- Sve - odgovorih mu.
- Meni je, takodje, zivot sve dao. Svima zivot daje sve, ali najveci broj to ne zna.

Undr

Ne postoje dva jednaka brda, ali je na svakom mestu na zemlji ravnica jedna i ista. Isao sam putem po ravnici. Pitao sam se bez previse radoznalosti da li se nalazim u Oklahomi ili Teksasu ili u kraju koji pisci nazivaju pampa.

- Novac? - ponovio je on. - Niko vise ne pati od siromastva, koje mora da je bilo neizdrzivo, niti od bogastva, koje kora da je bilo najneugodniji oblik vulgarnosti. Svako obavlja svoj posao.
Utopija coveka koji je umoran

Broj stranica ove knjige je upravo beskonacan. Nijedna nije prva; nijedna nije poslednja. Ne znam zasto su numerisane na taj proizvoljan nacin. Mozada da bi dale do znanja da clanovi beskonacnog niza dopustaju bilo koji broj. Zatim kao da glasno razmislja:
- Ako je svemir beskonacan, nalazimo se na bilo kojoj tacki svemira. Ako je vreme beskonacno nalazimo se na bilo kojoj tacki vremena.

Nikome nisam pokazao svoje blago. Sreci sto je posedujem pridodao se strah da je ne ukradu, a posle i sumnja da mozda i nije zaista beskonacna. Te dve brige pogorsase moju staru mizantropiju. Ostalo mi je bilo nekoliko prijatelja; prestao sam da ih vidjam. Zarobljenik Knjige, skoro da se nisam ni pomaljao na ulicu.

Pescana knjiga

Horhe Luis Borhes, Pescana knjiga





No comments:

Post a Comment