Friday, January 28, 2011

Sigmund Frojd pismo upuceno Lu Andreas-Salome

Midnight_train_by_oriontrail

Bec, IX, Bergase 19
6.01.1935

Moja draga Lu,

...Danas mogu da dopunim ono sto vec znate o mom poslednjem eseju. Potekao je iz zelje da saznam sta je, u principu, bilo presudno za stvaranje jevrejskog kararktera i dosao sam do zakljucka da je Jevrejin delo coveka, Mojsija. Ko je bio taj Mojsije i sta je on ucinio? Na to pitanje odgovorio sam nekom vrstom istorijskog romana. Mojsije nije bio Jevrejin, vec ugledni Egipcanin, visoki ciniovnik, svestenik, mozda princ kraljevske dinastije, vatreni pobornik monoteisticke vere vere koju je faraon Amenhotep IV, 1350. godine pre nove ere, proglasio zvanicnom religijom. Kada se faronovom smrcu ta nova religija srusila i osamnaesta dinastija ugasila, preterano ambiciozni Mojsije izgubio je svaku nadu i odlucio da napusti svoj rodni kraj i nadje novi narod koji ce obrazovati u dudhu velicanstvene religije svog gospodara; pristao je cak i na to da se nastani u nekom semitskom plemenu koje je doslo na te prostore u isto vreme kad i Hiksi, postao je njihov vodja , pomogao im da se oslobode ropstva, podario im religiju, verovanje u spiritualizovanog Atona, i uveo, kao znak vernosti i nacin raspoznavanja, obrezivanje koje su Egipcani praktikovali, a koje ce se i kod njih ustaliti. Ono cime su se kasnije Jevreji hvalili, da je bog Jahve uzeo bas njih za izabrani narod i izbavio ih iz Egipta, bilo je tacno, ali za Mojsija. Time sto ih je izabrao i dao im novu relihiju, stvorio je Jevrejina. 
Taj Jevrejin je, kao nekada Egipcanin, podjednako tesko prihvatio verovanja i zahteve Atonove religije. Jedan uceni hriscanin,. Selin, tvrdio je, ne bez osnova, da je Mojsije ubijen nekoliko decenija kasnije u nekom narodnom ustanku i da je njegova religija odbacena. Skoro je sigurno da je to pleme po povratku iz Egipta bilo primorano da se ujedini sa drugim, slicnim plemenima koja su zivela u Midiji (izmedju Palestine i zapadne obale Arabijskog polu ostrva) i koja su tu prihvatila obozavanje jednog boga tipa Vulkana koji boravi na Sinajskoj gori. Taj primitivni bog Jahve postao je nacionalni  bog jevrejskog naroda. Ali Mojsijeva religija nije bila potpuno ugasena, ostalo je nejasno secanje na nju i njenog stvaraoca; tokom vekova, slika Mojsijevog boga stopila se sa Jehveom, i tom novom bogu pripisivano je oslobadjanje naroda iz Egipta, a Mojsije je positovecen s Jehveovim svestenicima u Midiji koji su doneli ucenje o tom bogu i Izrael. U stvarnosti Mojsije nikada nije cuo za Jehvea, Jevreji nikada nisu presli Crveno more i nikada nisu isli na Sinajsku goru. Jehve je skupo platio nametanja Mojsijevom bogu. Stariji bog je uvek bio prisutan u pozadini; za sest do osam vekova, Jehve je postao slika i prilika Mojsijevog boga. Na kraju je Mojsijeva religija ipak uspela da se nametne u obliku poluugusene tradicije. Ovo je tipican proces stvaranja jedne religije koja nije nista drugo do ponavljanje neke druge, jos primitivnije. Religije duguju svoju opsesivnu moc vracanju potisnutog, to su reminiscencije nestalih arhaicnih, izuzetno efektivnih procesa u istoriji covecanstva. Vec sam to rekao u Totemu i tabuu, a sada to sazimam u jednoj recenici: ono sto religiju cini jakom nije njena stvarna, nego upravo njena istoriska istinitost.
E pa, vidite, Lu, tu recenicu koja me potpuno odusevila nemoguce je danas izreci u Austriji a da vlada, vecinom sastavljena od katolika, javno ne osudi psihoanalizu. A jos nas jedino taj katolicizam brani od nacizma. Osim toga, istoriski osnovi price o Mojsjiju nisu dovoljno cvrsti da budu baza mojoj nepogresivoj intuiciji. Stoga cutim. Dovoljno mi je da sam verujem da je to resenje problema koji m je progonio citavog zivota.
Izvinite sto Vas opterecujem time.

Vas Frojd

Tuesday, January 18, 2011

Rainer Maria Rilke




The_Wind_by_babyinblue


Isunjao sam se iz tvoga stana
I dok hodam kisnim ulicama cini mi se
Da svaki prolaznik koga sretnem
U mom blistavom pogledu vidi
Moju presrecnu, spasenu dusu.

Posto-poto hocu da usput
Sakrijem od sveta svoju radost;
Odnosim je zurno kuci
I zatvaram u dubinu noci
Kao zlatni kovceg.

A onda iznosim na svetlost dana
Komad po komad skrivenog blaga
I ne znam kud pre da gledam;
Jer je svaki kutak moje sobe
Pretrpan zlatom.

To je bezgranicno bogatstvo
Kakvo noc nikada nije videla
Niti rosa okupala;
Vise ga ima nego sto je ikada
Ijedna mlada dobila ljubavi.

To su bogate dijademe
Sa zvezdama mesto dragog kamenja.
Niko to ne zna. Ja sam, o draga moja,
Kao kralj medju tim bogatstvom
I znam ko je moja kraljica.

Rainer Maria Rilke, 
Rilikeovo pismo upuceno Lu Andreas-Salome Minhen juni 1897

Thursday, January 13, 2011

Fransoaz Ziru, Lu; prica o slobodnoj zeni



Cini mi se da bi se danas moglo reci: slobodna zena je ona zena koja ume da odlucuje o svom zivotu. To je najbolja definicija koju je moguce dati. Biolozi ce reci da je , izmedju bremena gena od kojih se sastojimo, bremena vaspitanja koje nam je usadjeno i bremena drustvenog polozaja koji nam je nametnut rodjenjem, prostor slobodnog odlucivanja ostavljen ljudskom bicu uzan. Svakako jeste, ali sve pokazuje da on postoji i da u okviru tog prostora odlucujemo o svom zivotu. U slucaju potrebe, mozemo vise puta da promenimo odluku: svako ima pravo da pogresi Od petnaeste do sezdeset pete godine, kada kod zena prestaje svaka seksualna zelja, kako tvrdi Lu kaoja se u to razume, imamo dovoljno vremena da se bavimo jednim ili dvama poslovima, da vidimo mnogo sta , da volimo i prestanemo da volimo nekoliko muskaraca, da se smejemo i placemo ili pak posvetimo, ako imamo takve sklonosti, pedeset godina zivota voljenom zivotnom saputniku vetropiru koji se posle svakog neverstva vrati kuci kao da je na lastisu- i jednog dana je konacno nas, star i nemocan...
Ako smo tu sudbinu sami izabrali, a nije nam nametnuta , ako ne trpimo porodicni i drustveni pritisak, pritisak profesionalnog okruzenja i kruga prijatelja- svih onih koji u svakoj prilici veruju da bolje od nas znaju sta je za nas dobro- ukratko, ako ne dopustimo da drugi "upravljaju" nama, slobodni smo.Sto ne znaci da su eventualne greke iskljucene, ali ih bar cinimo slobodno!

Fransoaz Ziru, Lu prica o slobodnoj zeni

Monday, January 3, 2011

Fransoaz Ziru, Lu; prica o slobodnoj zeni

Uopste mi nije jano ko smo to mi. Ja jedino o sebi ponesto znam. Niti mog da zivim po nekom uzoru, niti mogu drugima da posluzim kao neki primer, ali sasvim sigurno mogu da zivim svoj zivot, i to nameravam po svaku cenu. Takvim ponasanjem ne zastupam nikakav princip, vec nesto mnogo cudesnije, nesto sto je u meni, sto vri od zivota, sto je puno radosti i samo gleda kako da se iskrade...
Lu Andreas- Salome

Treba li spaliti Frojda? Uvek je moguce pokusati. S Isusom, Marksom i Ajnstajnom, Frojd cini jevrejsku cetvorku koja je zasigurno napravila najveci haos u svetu, naoruzan, kao i ostala cetvotica, jedino svojim duhom. Ali ono sto su sva cetvorica ubacili u mozak i svest svih nas, ukljucujuci i one koji veruju da ih to nimalo ne dotice, prozima nase sveukupno ponasanje, pa cak i nas recnik. Onda, posto se vec mora ziveti sa njima, bolje je pokusati upoznati ih kako bismo ih, ako je moguce, prevazisli i videli sta dolazi posle. " Svi mi gacamo po blatu, a retko poneki gledaju zvezde", podvlaci Oskar Vajld. Oni sto gledaju zvezde vode igru...

Lu Andreas- Salome nije niti model, niti primer koji treba slediti, vec je jednostavno prva zena koja je uspela da zivi u skladu sa svojim bicem.

Fransoaz Ziru, Lu prica o slobodnoj zeni