Showing posts with label Paolo Maurensig. Show all posts
Showing posts with label Paolo Maurensig. Show all posts

Saturday, July 10, 2010

Paolo Maurensig, Varijanta Lineburg

Prica koju cu ispricati ipak nije samo prica o zemaljskom suparnistvu, vec i o zloj kobi, a ovaj izraz upotrebljavam da bih mogao da docaram smisao neukrotive snage koju pokrece inteligencija spremna ne samo da izazove niz neizbeznih dogadjaja, vec i da srusi svako humano nacelo sve dok u nas ne udahne cin krajnjeg nasilja, nedoumicu, a na posledku i izvesnost da smo mi sami, zajedno sa Bogom koji nama upravlja- jedino postojece zlo.

                                                               Ghost_Train_by_intao


Mora pocinje ovako:mora odsanjana pri punoj svesti, aki ipak, bas kao i san, smestena daleko, van naseg domasaja da bismo je mogli prekinuti, ili bar samo promeniti. Za jedan dan odnese nam ono malo dostojanstva sto nam je preostalo, lisise nas svakog ljudskog obelezja. Iako smo govorili istim jezikom i izrazavali jednake misli, rodjeni iz izstih osecanja i istih potreba, ova slicnost nije postojala, buduci da su nas ti drugi sveli na zivotinjsku vrstu za merenje i klanje.
(ovde je rec o Drugom svetskom ratu)

...u nasem umu postoji neka vrsta granic; u zivotu (mislim na svakodnevni zivot) uvek nam nedostaje potreban podsticaj da bismo je dostigli, ali kada je predjemo sve postaje moguce.

Paolo Maurensig, Varijanta Lineburg

Wednesday, July 7, 2010

Paolo Maurensig, Varijanta Lineburg

...kad osetimo pravu strast prema necemu, shvatimo zgranuti, koliko je malo poznat medju drugim ljudima taj univerzum koji se nama cini jedinim.

...bio sam na pocetku, nalazio sam se na najlepsem delu puta, onom kada nesto zapocinjemo: na putu cistog sna. Tada nisam znao koju cenu umetnost mora da plati zivotu, koji pohlepni danak ideal treba da poda materiji...

" Uobrazilja ponekad moze da dovede do ozdravljenja, a postoje uobrazilje koje mogu da ubiju. Nemojmo ih potcenjivati! Reakcija na gresku uvek izbija iz nas samih; tada sredestva vise nisu vazna, vec ishod."
" Vi ste me, dakle, lagali?"
" Istina je da licna odgovornost predstavlja nepobitnu realnost."

                                              _beyond dreams and memories. by =Bloddroppe

Paolo Maurensig, Varijanta Lineburg

Tuesday, November 3, 2009

Paolo Maurensig,Vukovlad


Mediokriteti nastanjuju svet,- govorio je, postoje vojske osrednjih koji misle da mogu da se probiju laktajuci se, mediokriteti koji se mole, idu na kolenima nemajuci cak ni snage da podignu pogled prema onome ko im gospodari. Osrednji koji stvaraju karijere u politici jer se oslanjaju na citavu povorku mediokriteta, osrednji koji upadaju u drzavne kancelarije, mediokriteti koji se ne razlikuju medjusobno u toj vojsci zbog potpune posvecenosti podcinjavanju. Ti mediokriteti umisljaju da osrednji odredjuju sudbinu sveta; svako je ponosan na svoju jadnu ulogu. Na zvanicna pisma. General koji podpisuje naredbe za pokolj svojih ljudi, ucenik koji sara po zidu, kucna pomocnica koja na plocniku srece pogled bogatasa sto prolazi u svom automobilu....Svi ti mediokriteti veruju da su imali znacajnu ulogu u istoriskim dogadjajima....


Paolo Maurensig,Vukovlad

Thursday, August 27, 2009

Paolo Maurensig, Cuvar snova

by:George Taylor



Ono sto me je cinilo potistenim nije bilo moje jos uvek slabasno fizicko stanje, vec nesto slicno ljutnji zbog pretrpljene teske uvrede. Zivot me je ponizio a ja nisam uspevao da mu oprostom. Bilo je to poput prevare voljene zene: prevara izvedena nehoticno ali pracena najsurovijim ruganjem. Oh, zivot posle onoga sto se dogodilo medju nama, nije vise nikada mogao da postane ono sto je nekada bio.

Smrt nas plasi zbog toga sto ce nase telo biti unisteno, a ne plasimo se gubitka svesti. Ukoliko bi se plasili gubitka svesti plasili bi se i sna, kao i smrti same. Pa ipak svake noci ljudi se prepustaju gubitku svesti, ne pitajuci se kuda svest odlazi tokom sna. Po nekima odgovor je jasan: kuda odlazi muzika kada su violina i gudalo stavljani u futrolu? Time mislim da kazem sledecu stvar: Kada se telo odmara, ono je poput muzickog instrumenta koji niko ne svira. Ali ovu ma koliko domisljatu primedbu, moglo bi se odgovoriti da muzika ne odlazi nikuda i da onda kada se ne moze cuti, ona postoji u mislima onoga koji je svira; to podrazumeva da osim gudala i violine postoji i muzicar. Covek se ne boji jer je u stvari delimicno uspavan, tako da prelazi iz sna u san.

I ja se ponekada prepustam struji snova. Bez povremenog melema zaborava, zivot bi bio nepodnosljiv. Biti bez prestanka svestan, to bi bilo pretesko breme. Snovi su za nas isto sto i atmosfera za Zemlju, oni filtriraju svetlost cineci je podnosljivom.

 Paolo Maurensig,  Cuvar snova