Wednesday, January 27, 2010

Irvin D. Jalom, Kada je Nice plakao


Tvrdi da ako zelimo da otkrijemo istinu moramo prvo potpuno upoznati sebe. A da bismo to uradili, moramo se pomeriti iz uobicajenog ugla posmatranja, cak iz sopstvenog veka i drzave- onda sebe prouciti sa distance.

" Ljubavnik" nije onaj koji "voli", naprotiv, on je usmeren samo na posedovanje onoga koga voli. Njegova zelja je da udalji citav svet od svoje dragocenosti. On je zlo nameran kao zmaj koji cuva svoje blago! On ne voli svet. Nasuprot tome sasvim je ravnodusan prema svim ostalim stvorenjima.

A zudnja ne misli, ona cezne, ona se usredsredjuje.

U ovoj zemlji mrtvih, ovi su mrtvi, a oni i podize prst u pravcu starog zapustenog i napustenog dela groblja - " ti su stvarno mrtvi". O njihovim grobovima niko ne brine jer ih niko zivi ne poznaje. Oni znaju sta znaci biti mrtav.

Svakako ne zbog nade u nagradu posle smrti od detinstva sam verovao da je zivot bljesak izmedju dve identicne praznine, tame pre rodjenja i one posle smrti.
Zivot bljesak izmedju dve praznine. Lepa slika Jozofe. Nije li cudnokoliko smo preokupirani drugom prazninom a nikada ne razmisljamo o prvoj?

Irvin D. Jalom,  Kada je Nice plakao

1 comment: