Tuesday, January 12, 2010

Justejn Gorder, Devojka s pomorandzama


Istini za volju, vec se osecam kao utvara, i ponestaje mi vazduha svaki put kada na to pomislim. Postalo mi je jasnije asto utvare cesto stenju i hukcu kao nevreme. Nije to da bi preplasili svoje nslednike. To je zato sto im je uzasno tesko da disu u vremenu razlicitom od njihovog.

Osetio sam da moram jos nesto da kazem, u suprotnom sam morao jednostavno da je napustim i pravim se da kasnim. Ali nikada nisam imao vise vremena. Nalazio sam se na izvoru vremena, nasukao sam se na svevremeni cilj i smisao. Setim se stiha danskog pesnika Pita Heina: Onaj ko nikada ne zivi sad, ne zivi nikad. Sta ti radis?

Sedeo sam i pitao se, ako nekoga trazite u velikom gradu i nemate predstavu gde se u gradu nalazi onaj koga trazite, da li je bolje ici naokolo od mesta do mesta, ili je mogucnost da sretnete onoga koga trazite, da li je bolje ici naokolo od mesta do mesta, ili je mogucnost da sretnete onog koga trazite veca ako umeto toga sednete na neko centralno mesto i ostanete da sedite sve dok se onaj koga trazite ne pojavi sam od sebe?

Justejn Gorder, Devojka s pomorandzama

2 comments:

  1. Sjajan izbor! Poslednji pasus je maestralan. Dopada mi se i izbor prateće fotografije!
    Usput: pre neki dan sam kupila knjigu "Zamak u Pirinejima", spremam se da pročitam. Da li ste je čitali i ako jeste, kakvi su utisci?

    ReplyDelete
  2. Imam jos odlomaka za piskaranje, cim stignem stavicu....Fotka je i mene kupila na prvi pogled...
    Zamak u Pirinejima sam poklonila svojoj prijateljici za rodjendan i njoj se dopao, a ja ga jos uvek nisam procitala, ali hocu :)

    ReplyDelete