Sunday, August 30, 2009

Orhan Pamuk, Istambul


....Kao sto je uvek bilo medju turskom laickom burzuazijom strah koji sam osecao nije bio strah od Boga, vec od onih koji u Boga previse veruju....

....Za jednog slikara nije vazna istina predmeta, vec njihov oblik, za romanopisca nije vazan redosled dogadjaja, vec njihov sklop, a za pisca memoara nije bitna autetnticnost dogadjaja vec njena simetrija. Zbog toga, citalac primecuje da dok govorim o sebi pokusavam da pricam o Istanbulu i dok pripovedam o Istanbulu pokusavam da kazem nesto o sebi i odavno je shvatio da su te nevine i nemilosrdne bitke priprema za nesto drugo....


...Međutim, ta moja neuspela veza s verom nije me udaljila od religijskih i metafizičkih tema. Iako u boga nisam verovao onako kako sam želeo, nešto mi je govorilo da On- ako je, kako vele, sveznajući- mora biti vrlo pametan, da će razumjeti zašto nikako nisam mogao poverovati da postoji i da će mi oprostiti.
Razmišljao sam: ako Ga svojim neverovanjem ne budem izazivao, ako to neverovanje ne budem smišljeno koristio protiv Njega, Bog će to razumeti....

Orhan Pamuk, Istambul

No comments:

Post a Comment