Wednesday, March 24, 2010

Borislav Pekic, Vreme cuda

I  kao sto lekarstvo ne napreduje da bi lecilo, vec da bi uzgred lececi usavrsilo svoju primarnu sustinu, tako i cudotvorastvo kao najveci oblik medicine iscrpljuje svoju najdublju svrhu u unapredjivanju cudotvornosti, te nepostojece veze s Tvorcem, a ne u efektu cuda na ovu ili onu licnost.

Nevin biti- razmisljao je Toma- znaci li to biti prazan kao cup iz koga je trenuta susa isparila svaku kapljicu vode? Pust kao telo iz koga je smrt istisnula poslednji uzdah? Nicim ne nastanjen kao praznina? Ili, naprotiv, to znaci biti prepun, krcat neporocnoscu kao mazga blagom? Nakljukan nevinoscu kao curan tovljen za gurmansko uzivanje Boga? Kao sto Nojev kovceg bese zatisnut smolom, biti zatvoren svetoscu?



Vreme cuda, Borislav Pekic

1 comment:

  1. vreme cuda me volim samo serbia

    ReplyDelete