Pokusao sam da ih nateram da zive pa su me naterali da umrem. Uvek je to tako kada je rec o prirodi. Uzimanje ubija napredovanje.
Rec je samo musica koja ujeda u predvecerje. Coveka muce reci kao musice i one ga prate do groba. Ali dalje od groba one nemogu.
D.H. Lorens, Covek koji je umro
MoonLight_by_lady_amarillis
Monday, June 7, 2010
Wednesday, June 2, 2010
Pablo Neruda, Nocas bih mogao napisati stihove
Nocas bih mogao napisati stihove
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: »Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini.«
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je Ijubav moja ne sačuva,
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova,
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
lako je to poslednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Svidjas mi se kada cutis...
Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđaš mi se kada ćutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da ćutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom ćutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, ćutljiva, zvezdana.
Ćutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.
Pablo Neruda
Coercion__by_bjorke
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: »Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini.«
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je Ijubav moja ne sačuva,
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova,
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
lako je to poslednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Svidjas mi se kada cutis...
Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđaš mi se kada ćutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da ćutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom ćutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, ćutljiva, zvezdana.
Ćutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.
Pablo Neruda
Coercion__by_bjorke
Friday, May 28, 2010
Umberto Eko, Fukoovo klatno
Autor ove knjige morao bi da se priseti da Pjaci Smit otkriva ezotericne i svete razmere piramida tokom 1864. godine. Dozvolite mi da navedem samo cele brojeve, u mojim godinama pamcenje pocinje da otkazuje ljubav...Jedinstveno je to da njihova osnova predstavlja kvadrat cija stranica meri 232 metra.Prvobitna visina bila je 148 metara. Ako to preracunamo u egipatske svete arsine dobijamo osnovu od 366 arsina a to nije nista drgo do broj dana jedne prestupne godine. Za Pjaci Smita visina umnozena sa deset na deveti daje rastojanje Zemlja-Sunce: 148 miliona kilometara.Odlicna aproksimacija za ono doba, buduci da danas izracunavato rastojanje iznosi 149 i po miliona kilometara, a ko kaze da su moderni upravu. Osnova podeljena duzinom jednog kamena daje 365. Obim osnove iznosi 931 metar. Podeljen sa dvostrukom visinom daje 3.14, tak broj. Sjajno zar ne?
....
Pretpostavljam da vas autor drzi da visina piramide Keopsa iznosi koliko kvadratni koren datog broja povrsine svake strane. Prirodno mere su date u stopama, daleko blizim staro-egipatskim i hebrejskim arsinima, a ne metrima, jer metar je jedna krajnja apstraktna mera smisljena u nase vreme. Egipatski arsin u stopama iznosi 1.728. Ukoliko onda ne dobijemo tacnu visinu mozemo tu ponovo da napravimo onaj piramidon, a sto je bila malena piramida postavljena na vrhu one velike kako bi se dobio siljak. Bio je od zlata ili drugog metala koji je sijao na suncu. Sada uzmite visinu piramidona, pomnozite je sa visinom cele piramide, pomnozite sve sa deset na peti i dobijemo duzinu odnosno obim ekvatora. I ne samo to, ukoliko uzmete obim osnove i pomnozite ga sa dvadeset i cetiri na treci podeljeno sa dva, imate srednji poluprecnik zemlje. Sta vise povrsina prekrivena osnovom piramide pomnozena sa 96 sa deset na osmi daje 196 miliona 810 kvadratnih milja sto odgovara povrsini zemlje. Nije li tako?
Umberto Eko, Fukoovo klatno
Photo:Might_As_Well_Be_On_Mars_by_Iulya_Cugir
....
Pretpostavljam da vas autor drzi da visina piramide Keopsa iznosi koliko kvadratni koren datog broja povrsine svake strane. Prirodno mere su date u stopama, daleko blizim staro-egipatskim i hebrejskim arsinima, a ne metrima, jer metar je jedna krajnja apstraktna mera smisljena u nase vreme. Egipatski arsin u stopama iznosi 1.728. Ukoliko onda ne dobijemo tacnu visinu mozemo tu ponovo da napravimo onaj piramidon, a sto je bila malena piramida postavljena na vrhu one velike kako bi se dobio siljak. Bio je od zlata ili drugog metala koji je sijao na suncu. Sada uzmite visinu piramidona, pomnozite je sa visinom cele piramide, pomnozite sve sa deset na peti i dobijemo duzinu odnosno obim ekvatora. I ne samo to, ukoliko uzmete obim osnove i pomnozite ga sa dvadeset i cetiri na treci podeljeno sa dva, imate srednji poluprecnik zemlje. Sta vise povrsina prekrivena osnovom piramide pomnozena sa 96 sa deset na osmi daje 196 miliona 810 kvadratnih milja sto odgovara povrsini zemlje. Nije li tako?
Umberto Eko, Fukoovo klatno
Photo:Might_As_Well_Be_On_Mars_by_Iulya_Cugir
Wednesday, May 26, 2010
Anatol Frans, Savremena istorija
Ali sta je vreme, ako ne sami pokreti prirode a mogu li ja reci da su oni dugi ili kratki ? Priroda je svirepa i svakidasnja. Ali otkuda dolazi da ja to znam? I kako da izadjem izvan nje, da bih je upoznao i procenio? Mozda bih nasao da je vasiona bolja, kad bih u njoj imao kakvo drugo mesto?
Potomak dugog niza neznanih predaka, medju kojima je neminovno bilo surovih i varvarskih dusa, naslednik bezbrojnih pokoljenja ljudi, antropoida i lukavih divljih zivotinja od kojih svi vodimo poreklo, vanredni profesor Fakulteta knjizevnosti bio je nasledio, sa zivotnim klicama, rusilacke nagone prastarog covecanstva. Ti se nagoni probudise pod potrersom....Ali u tom htenju ne bese ni snage ni trajanja. Sa njegovom krvozednoscu dogodi se ono sto i sa njegova cetiri kurijacka zuba u ustima i sa njegovim noktima na prstima mesojede zivotinje; prvobitna silina im se mnogo smanjila.
Anatol Frans, Savremena istorija
Ink_Sea_by_ahermin
Potomak dugog niza neznanih predaka, medju kojima je neminovno bilo surovih i varvarskih dusa, naslednik bezbrojnih pokoljenja ljudi, antropoida i lukavih divljih zivotinja od kojih svi vodimo poreklo, vanredni profesor Fakulteta knjizevnosti bio je nasledio, sa zivotnim klicama, rusilacke nagone prastarog covecanstva. Ti se nagoni probudise pod potrersom....Ali u tom htenju ne bese ni snage ni trajanja. Sa njegovom krvozednoscu dogodi se ono sto i sa njegova cetiri kurijacka zuba u ustima i sa njegovim noktima na prstima mesojede zivotinje; prvobitna silina im se mnogo smanjila.
Anatol Frans, Savremena istorija
Ink_Sea_by_ahermin
Sunday, May 23, 2010
Salman Rusdi, Klovn Salimar
Pricljivost je lako obuzimala Maksa Ofulsa, ali to je bila samo jedna od njegovih mnogobrojnih tehnika prikrivanja, i on nije bio nikada zatvoreniji nego onda kada je izgledao najotvoreniji. Veci deo svog zivota bio je krtica, covek tajni, ciji je posao bio da otkriva misterije drugih stiteci svoje, i kad bi govorio iz zelje ili potrebe, koriscenje paradoksa je dugo vremena bilo njegovo omiljeno prerusavanje.
Ulica u kojoj je zivela, puna zelenila, boemska, lenjo se provlacila kroz svetlo, dokoliceci, ne zureci. Najveca gradska iluzija je osecaj dovoljnosti, prostora, vremena, mogucnosti.
Salman Rusdi, Klovn Salimar
Ulica u kojoj je zivela, puna zelenila, boemska, lenjo se provlacila kroz svetlo, dokoliceci, ne zureci. Najveca gradska iluzija je osecaj dovoljnosti, prostora, vremena, mogucnosti.
Salman Rusdi, Klovn Salimar
Monday, May 10, 2010
Dear, dear Brenda, pisma Henrija Milera
Pismo voljenoj 25.4.78
U pisanju ljubavnih pisama ti si prava kraljica! Nenadmasna.
Mila moja, celog sam dana mislio (izmedju pisama) gde li si. Nadam se da si bila u Neptunovom narucju, a ne u narucju neke filmske zvijezde.
Vidim te u vodi, stopljenu sa Neptunom, kako pustas njegovim umislim valima da ti ljube svaku pojedini dio tjela. I kako se nasladjujes- oplakivana Vaseljenom, sjajem i glicerinom. Kako bi bilo divno kad bih bar mogao plivati uz tebe, ili cak na tvojim ledjima! Kad si mi rekla da ne mozes nositi onu ljepu japansku bluzu koju ti je Paul poklonio, naprosto sam se zgranuo. Odvise njezna koza! A koliko je ta koza podnjela modrica, ogrebotina, udaraca, slomljenih kostiju i cega sve ne. Ti si utjelovljeni "okimoron". I k tome pravi nebojsa. Vjecno sanjarim o tome kakva bi divota bila naprosto prolezati kraj tebe jednu noc. Nesto kao ostvaren san. Istina je dakle da ne volis. Da si me oduvjek voljela- odvajkada. To je upravo nevjerovatno divno. Najradije bih zagrlio sam sebe. Ponesto si se promjenila otkada se poznajemo. Tvoje prave osobine dolaze vise do izrazaja; sve se bolje upoznajemo, da tako kazem, iako je mozda smjesno tako sta reci. Dobro se drzis. Cini se da si imuna na vecinu zenskih slabosti. Nije da si muskobanjasta. Nisi, nego samo dobro poznajes svoj um, svoje navike i svoje slabe i jake strane. Obicno si izvrsno raspolozena. I obicno si osetljiva na dodir i na tres touchable.
Za vecerom sam pricao o tome kako sam prvi put ugledao kucu svojih predaka u Minderman Weser u Njemackoj. Kako sam kada sam video robnu kucu ocevog oca, rekao sebi: " Kako je uopce mogao otici iz ovog prelepog sela u Ameriku!" (Ali oba su mi se djeda radije odselila iz Njemacke nego da postanu vojni roboti) A njihova unucad ugledala se na njih. Hvala budi Alahu!
Mila moja, uzdam se da mi neces zamjeriti ako ovde prekinem. Zbilja sam ispumpan. Jos cu samo dodati da te svakim danom sve vise i vise volim. Nikada mi nije dosta tebe, njezna moja, elegantna kraljice harema. Citaj i dalje Razocarane. Uz njih ces odrasti, probuditi se i postati jos vise ono sto jesi.
Tvoj voljeni
Henry
Miler je imao oko 87 godina kada je pisao pisma Brendi, sva su zivahna, nabijena energijom, erotikom i recitoscu.
Dear, dear Brenda, Ljubavna pisma Henrija Milera Brendi Venus
Thursday, April 29, 2010
Ketrin Nevil, Magicni krug
Zmija:
Zmija nikada ne umire.
Jednog dana ces me videti kako izlazim iz ove
prelepe koze,
nova zmija sa jos lepsom kozom. To je radjanje.
Eva:
Vec sam to videla. Predivno je.
Zmija:
Ako to mogu, postoji li nesto sto ne mogu? Kazem ti da sam veoma
suptilna.
Kada ti i Adam razgovarate, cujemo kako pitate "Zasto?"
Uvek "Zasto?"
Ugledate nesto i pitate "Zasto?" A ja sanjam stvari
koje nikada nisu bile, i pitam "Zato ne?"
Dzordz Bernard So, Povratak u Metuzalem
(Kada je Promotej ukrao vatru od bogova, u znak odmazde) Zevs je nalozio cuvenom zanatliji Hefestu da napravi dar: da pomesa zamlju i vodu i oblikuje prelepu devojku nalik na besmrtnu boginju...zatim je Zevs nalozio Hermesu da je nauci svim mogucim besramnim trikovima i prevarama... Hermes je ovoj zeni dao ime "Pandora" ona koja daje sve poklone.
Epimetej je zaboravio da ga je brat Prometej upozorio da nikada ne primi dar koji mu bude poslao Zevs sa Olimpa, da ga vrati kako ne bi doneo zlo covecanstvu. Epimetej je primio dar. Tek kasnije kada je to zlo postalo njegovo vlasnistvo, shvatio je sta je ucinio.
Hesiod, Radovi i Dani
Jednog dana svet ce skoncati u vatri,
Neki kazu u ledu.
Ako cu suditi po zelji koju iskusih
Na strani sam onih koji za vatru su.
Ali ako treba da nestanem dvaput,
Mislim da dovoljno mrznju poznajem
Te kazem da je za unistenje i led
Isto tako dobar
I da ce posluziti svrsi.
Robert Frost, Vatra i led
Ketrin Nevil, Magicni krug
Zmija nikada ne umire.
Jednog dana ces me videti kako izlazim iz ove
prelepe koze,
nova zmija sa jos lepsom kozom. To je radjanje.
Eva:
Vec sam to videla. Predivno je.
Zmija:
Ako to mogu, postoji li nesto sto ne mogu? Kazem ti da sam veoma
suptilna.
Kada ti i Adam razgovarate, cujemo kako pitate "Zasto?"
Uvek "Zasto?"
Ugledate nesto i pitate "Zasto?" A ja sanjam stvari
koje nikada nisu bile, i pitam "Zato ne?"
Dzordz Bernard So, Povratak u Metuzalem
(Kada je Promotej ukrao vatru od bogova, u znak odmazde) Zevs je nalozio cuvenom zanatliji Hefestu da napravi dar: da pomesa zamlju i vodu i oblikuje prelepu devojku nalik na besmrtnu boginju...zatim je Zevs nalozio Hermesu da je nauci svim mogucim besramnim trikovima i prevarama... Hermes je ovoj zeni dao ime "Pandora" ona koja daje sve poklone.
Epimetej je zaboravio da ga je brat Prometej upozorio da nikada ne primi dar koji mu bude poslao Zevs sa Olimpa, da ga vrati kako ne bi doneo zlo covecanstvu. Epimetej je primio dar. Tek kasnije kada je to zlo postalo njegovo vlasnistvo, shvatio je sta je ucinio.
Hesiod, Radovi i Dani
Jednog dana svet ce skoncati u vatri,
Neki kazu u ledu.
Ako cu suditi po zelji koju iskusih
Na strani sam onih koji za vatru su.
Ali ako treba da nestanem dvaput,
Mislim da dovoljno mrznju poznajem
Te kazem da je za unistenje i led
Isto tako dobar
I da ce posluziti svrsi.
Robert Frost, Vatra i led
Ketrin Nevil, Magicni krug
Subscribe to:
Posts (Atom)






