![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiWXxBNZcbTpJgDfHHm6NwDgL6m7iFT5hmKuJ3X1CHSW_Y0SGteex4elpRqCPrayEAaKUPp_rc8aR5EPWs8fR0QfUINOxbbCHnDrnvlgRu_PtDVqrR8VC2Ibxug0T8NcQrVlbU2xdEaDOn3/s200/kutija.jpg)
Kutija, opet
Da sam kutija,
sa cvrsto zatvorenim poklopcem,
krila bih se u ormaru.
U sebe bih zatvorila svoje srce.
Uspomene koje bih rado izbrisala
nikako ne mogu da zaboravim.
U njoj bi bilo mracno,
ali i sa malo svetlosti:
kutija bi tiho disala:
u njoj bi bili osuseni pupak,
moja baka koja je bila dobra
i dugu iz onog dana.
Da sam kutija,
pevala bih u ornaru.
Tihim glasom bez sluha.
Suntaro Takinava
Da sam kutija,
sa cvrsto zatvorenim poklopcem,
krila bih se u ormaru.
U sebe bih zatvorila svoje srce.
Uspomene koje bih rado izbrisala
nikako ne mogu da zaboravim.
U njoj bi bilo mracno,
ali i sa malo svetlosti:
kutija bi tiho disala:
u njoj bi bili osuseni pupak,
moja baka koja je bila dobra
i dugu iz onog dana.
Da sam kutija,
pevala bih u ornaru.
Tihim glasom bez sluha.
Suntaro Takinava
No comments:
Post a Comment