Friday, May 28, 2010

Umberto Eko, Fukoovo klatno

Autor ove knjige morao bi da se priseti da Pjaci Smit otkriva ezotericne i svete razmere piramida tokom 1864. godine. Dozvolite mi da navedem samo cele brojeve, u mojim godinama pamcenje pocinje da otkazuje ljubav...Jedinstveno je to da njihova osnova predstavlja kvadrat cija stranica meri 232 metra.Prvobitna visina bila je 148 metara. Ako to preracunamo u egipatske svete arsine dobijamo osnovu od 366 arsina a to nije nista drgo do broj dana jedne prestupne godine. Za Pjaci Smita visina umnozena sa deset na deveti daje rastojanje Zemlja-Sunce: 148 miliona kilometara.Odlicna aproksimacija za ono doba, buduci da danas izracunavato rastojanje iznosi 149 i po miliona kilometara, a ko kaze da su moderni upravu. Osnova podeljena duzinom jednog kamena daje 365. Obim osnove iznosi 931 metar. Podeljen sa dvostrukom visinom daje 3.14, tak broj. Sjajno zar ne?
....
Pretpostavljam da vas autor drzi da visina piramide Keopsa iznosi koliko kvadratni koren datog broja povrsine svake strane. Prirodno mere su date u stopama, daleko blizim staro-egipatskim i hebrejskim arsinima, a ne metrima, jer metar je jedna krajnja apstraktna mera smisljena u nase vreme. Egipatski arsin u stopama iznosi 1.728. Ukoliko onda ne dobijemo tacnu visinu mozemo tu ponovo da napravimo onaj piramidon, a sto je bila malena piramida postavljena na vrhu one velike kako bi se dobio siljak. Bio je od zlata ili drugog metala koji je sijao na suncu. Sada uzmite visinu piramidona, pomnozite je sa visinom cele piramide, pomnozite sve sa deset na peti i dobijemo duzinu odnosno obim ekvatora. I ne samo to, ukoliko uzmete obim osnove i pomnozite ga sa dvadeset i cetiri na treci podeljeno sa dva, imate srednji poluprecnik zemlje. Sta vise povrsina prekrivena osnovom piramide pomnozena sa 96 sa deset na osmi daje 196 miliona 810 kvadratnih milja sto odgovara povrsini zemlje. Nije li tako?



Umberto Eko, Fukoovo klatno

Photo:Might_As_Well_Be_On_Mars_by_Iulya_Cugir

Wednesday, May 26, 2010

Anatol Frans, Savremena istorija

Ali sta je vreme, ako ne sami pokreti prirode a mogu li ja reci da su oni dugi ili kratki ? Priroda je svirepa i svakidasnja. Ali otkuda dolazi da ja to znam? I kako da izadjem izvan nje, da bih je upoznao i procenio? Mozda bih nasao da je vasiona bolja, kad bih u njoj imao kakvo drugo mesto?

Potomak dugog niza neznanih predaka, medju kojima je neminovno bilo surovih i varvarskih dusa, naslednik bezbrojnih pokoljenja ljudi, antropoida i lukavih divljih zivotinja od kojih svi vodimo poreklo, vanredni profesor Fakulteta knjizevnosti bio je nasledio, sa zivotnim klicama, rusilacke nagone prastarog covecanstva. Ti se nagoni probudise pod potrersom....Ali u tom htenju ne bese ni snage ni trajanja. Sa njegovom krvozednoscu dogodi se ono sto i sa njegova cetiri kurijacka zuba u ustima i sa njegovim noktima na prstima mesojede zivotinje; prvobitna silina im se mnogo smanjila.

Anatol Frans, Savremena istorija

                                                           Ink_Sea_by_ahermin

Sunday, May 23, 2010

Salman Rusdi, Klovn Salimar

Pricljivost je lako obuzimala Maksa Ofulsa, ali to je bila samo jedna od njegovih mnogobrojnih tehnika prikrivanja,  i on nije bio nikada zatvoreniji nego onda kada je izgledao najotvoreniji. Veci deo svog zivota bio je krtica, covek tajni, ciji je posao bio da otkriva misterije drugih stiteci svoje, i kad bi govorio iz zelje ili potrebe, koriscenje paradoksa je dugo vremena bilo njegovo omiljeno prerusavanje.



Ulica u kojoj je zivela, puna zelenila, boemska, lenjo se provlacila kroz svetlo, dokoliceci, ne zureci.  Najveca gradska iluzija je osecaj dovoljnosti, prostora, vremena, mogucnosti.

Salman Rusdi, Klovn Salimar

Monday, May 10, 2010

Dear, dear Brenda, pisma Henrija Milera



                                   Pismo voljenoj                            25.4.78


U pisanju ljubavnih pisama ti si prava kraljica! Nenadmasna.
Mila moja, celog sam dana mislio (izmedju pisama) gde li si. Nadam se da si bila u Neptunovom narucju, a ne u narucju neke filmske zvijezde.
 Vidim te u vodi, stopljenu sa Neptunom, kako pustas njegovim umislim valima da ti ljube svaku pojedini dio tjela. I kako se nasladjujes- oplakivana Vaseljenom, sjajem i glicerinom. Kako bi bilo divno kad bih bar mogao plivati uz tebe, ili cak na tvojim ledjima! Kad si mi rekla da ne mozes nositi onu ljepu japansku bluzu koju ti je Paul poklonio, naprosto sam se zgranuo. Odvise njezna koza! A koliko je ta koza podnjela modrica, ogrebotina, udaraca, slomljenih kostiju i cega sve ne. Ti si utjelovljeni "okimoron". I k tome pravi nebojsa. Vjecno sanjarim o tome kakva bi divota bila naprosto prolezati kraj tebe jednu noc. Nesto kao ostvaren san. Istina je dakle da ne volis. Da si me oduvjek voljela- odvajkada. To je upravo nevjerovatno divno. Najradije bih zagrlio sam sebe. Ponesto si se promjenila otkada se poznajemo. Tvoje prave osobine dolaze vise do izrazaja; sve se bolje upoznajemo, da tako kazem, iako je mozda smjesno tako sta reci. Dobro se drzis. Cini se da si imuna na vecinu zenskih slabosti. Nije da si muskobanjasta. Nisi, nego samo dobro poznajes svoj um, svoje navike i svoje slabe i jake strane. Obicno si izvrsno raspolozena. I obicno si osetljiva na dodir i na tres touchable.
Za vecerom sam pricao o tome kako sam prvi put ugledao kucu svojih predaka u Minderman Weser u Njemackoj. Kako sam kada sam video robnu kucu ocevog oca, rekao sebi: " Kako je uopce mogao otici iz ovog prelepog sela u Ameriku!" (Ali oba su mi se djeda radije odselila iz Njemacke nego da postanu vojni roboti) A njihova unucad ugledala se na njih. Hvala budi Alahu!
Mila moja, uzdam se da mi neces zamjeriti ako ovde prekinem. Zbilja sam ispumpan. Jos cu samo dodati da te svakim danom sve vise i vise volim. Nikada mi nije dosta tebe, njezna moja, elegantna kraljice harema. Citaj i dalje Razocarane. Uz njih ces odrasti, probuditi se i postati jos vise ono sto jesi.

Tvoj voljeni
Henry

Miler je imao oko 87 godina kada je pisao pisma Brendi, sva su zivahna, nabijena energijom, erotikom i recitoscu. 

Dear, dear Brenda, Ljubavna pisma Henrija Milera Brendi Venus                                                                   

Thursday, April 29, 2010

Ketrin Nevil, Magicni krug

Zmija:
Zmija nikada ne umire.
Jednog dana ces me videti kako izlazim iz ove
prelepe koze,
nova zmija sa jos lepsom kozom. To je radjanje.

Eva:
Vec sam to videla. Predivno je.

Zmija:
Ako to mogu, postoji li nesto sto ne mogu? Kazem ti da sam veoma
suptilna.
Kada ti i Adam razgovarate, cujemo kako pitate "Zasto?"
Uvek "Zasto?"
Ugledate nesto i pitate "Zasto?" A ja sanjam stvari
koje nikada nisu bile, i pitam "Zato ne?"

Dzordz Bernard So, Povratak u Metuzalem


(Kada je Promotej ukrao vatru od bogova, u znak odmazde) Zevs je nalozio cuvenom zanatliji Hefestu da napravi dar: da pomesa zamlju i vodu i oblikuje prelepu devojku nalik na besmrtnu boginju...zatim je Zevs nalozio Hermesu da je nauci svim mogucim besramnim trikovima i prevarama... Hermes je ovoj zeni dao ime "Pandora" ona koja daje sve poklone.

Epimetej je zaboravio da ga je brat Prometej upozorio da nikada ne primi dar koji mu bude poslao Zevs sa Olimpa, da ga vrati kako ne bi doneo zlo covecanstvu. Epimetej je primio dar. Tek kasnije kada je to zlo postalo njegovo vlasnistvo, shvatio je sta je ucinio.

Hesiod, Radovi i Dani

Jednog dana svet ce skoncati u vatri,
Neki kazu u ledu.
Ako cu suditi po zelji koju iskusih
Na strani sam onih koji za vatru su.
Ali ako treba da nestanem dvaput,
Mislim da dovoljno mrznju poznajem
Te kazem da je za unistenje i led
Isto tako dobar
I da ce posluziti svrsi.

Robert Frost, Vatra i led



Ketrin Nevil, Magicni krug

Tuesday, April 27, 2010

Jastreb

                                             Your time has come by_ValentinaKallias


Jastreb


Bio jedan jastreb, koji mi je kljuvao noge. Cipele i čarape je već raskidao, i sad je već kljuvao i sama stopala. Neprestano je udarao, zatim bi me nemirno obleteo nekoliko puta, i onda bi nastavio svoj posao. Naiđe neki gospodin, stade neko vreme posmatrati, pa tad zapita zašto trpim jastreba. "Pa bespomoćan sam", rekoh, "došao je i počeo da kljuje, i ja sam, naravno, hteo da ga oteram, čak sam pokušao da ga zadavim, ali takva ptica raspolaže ogromnom snagom, pa mi je već htela nasrnuti na lice, i ja sam onda radije žrtvovao stopala. Sad su već gotovo raskomadana." "Ama zašto dopuštate da vas toliko muči", reče gospodin; "jedan metak, i jastreb je gotov." "Zaista?" upitah; "i hoćete li vi da se pobrinete oko toga?" "Rado", reče gospodin, "moram samo otići do kuće i doneti pušku. Možete li pričekati još pola sata?" "Ne znam", odgovorih, i za trenutak se ukočih od bola, a onda rekoh: "Molim vas, pokušajte, za svaki slučaj." "Dobro", odvrati gospodin, "pohitaću". Jastreb je mirno slušao naš razgovor i okretao pogled čas ka meni čas ka gospodinu. Sad sam video da je sve razumeo: uzleteo je, sav se zavalio da dobije dovoljno zamaha, pa je onda, poput bacača koplja, zario kljun kroz moja usta duboko u mene. Rušeći se na zemlju, s olakšanjem sam osećao kako se on, ne mogući više da se spase, davi u mojoj krvi što je ispunjavala sve bezdane i prelivala se preko svih obala.


Franc Kafka

Monday, April 19, 2010

Rajmond Karver, Jasenovi




Jasenovi

Zamisli mladog coveka, samog, bez ikoga.
Par kisnih kapi na staklu je trenutak
kad pocinje da piskara.
Ziveo je u podrumu gde su mu misevi pravili drustvo.
Voleo sam njegovu srcanost.

Par vrata dalje neko je
pustao Segovijine ploce citav dan.
Nikad ne napusta sobu, i niko ga ne krivi zbog toga.
Tokom noci je mogao cuti 
mladicevu pisacu masinu, i osecao bi sigurnost.

Knjizevnost i muzika.
Svako sanja spanskog konjanika i dvorista.
Svecanu povorku. Ceremoniju, i
sjaj.

Jasenovo drvo. 
Dani kise i poplava.
Lisce konacno utuceno u tlo.
U mom srcu, komad zemlje
osvetljen olujom.



Pesma koju nisam napisao

Evo pesme koju sam zeleo da napisem 
ranije, ali nisam
jer cuh kako se meskoljis.
Mislio sam ponovo na ono jutro u Cirihu.
Kako se probudismo pre suncevog izlaska.
Dezorjentisani za trenutak. Ali izadjosmo
na balkon  koji gleda dole na reku, i stari deo grada.
I jednostavno stajasmo, bez reci.
Nagi. Posmatrajuci radjanje dana.
Tako smo ushiceni i srecni. Kao da smo stavljeni
tamo u taj cas.

Rajmond Karver

S engleskog preveo Ivica Petrovic, Qvorum -
casopis za knjizevnost